Putumayo svoje albume uvijek koncipira oko neke teme. U uspješnoj “café seriji” izdao je već albume French Café, Italian Café, sad smo dobili i Café Cubano - vrlo ugodan izlet u izvanredno bogati glazbeni svijet Kube. Uz šalicu kave, po mogućnosti cortada, kubanske verzije espressa, ili jos bolje - jedan mojito, s malo ekstra Havana Club ruma, naravno, odličan izbor za ove ljetne dane...
Kuća Putumayo World Music, sa sjedištem u New Yorku, dala nam je, uz svoju 15. obljetnicu, još jednu izvanrednu zbirku – glazbe kubanskih caféa, glazbe koja je i pripomogla širenju duha Kube ostatkom svijeta. Kompilacija Café Cubano nije album Buena Vista Social Club zvuka, ali dopast će se njegovim brojnim poklonicima, jer i na ovom albumu kubansku glazbu izvode kubanski glazbenici koji kubansku glazbu i razumiju.
Uspjeh Buena Viste, projekta Rya Coodera, povukao je mnoge starije kubanske glazbenike iz mirovine. Ignacio “Mazacote” Carillo jedan je od njih, jedna od onih nedovoljno cijenjenih ličnosti u povijesti kubanske glazbe. Rođen 1927., u Guanabacoa predgrađu Havane, Carillo je objeručke prihvatio svoju drugu šansu - taj 81-godišnjak ima čak i vlastitu MySpace stranicu. Na album Café Cubano uvršten je s ovim klasičnim sonom iz 1930. – Lágrimas Negras...
Tradicionalni son, strasna guajira, romantični bolero, živahna guaracha, odnosno descarga... sve su se te glazbene tradicije i osebujni stilovi našli na albumu u izdanju Putumaya. Zajedno sa starijim, tradicionalnim umjetnicima i mlađi; s nekima koji su legendarni na Kubi i oni koji su izvan nje potpuno nepoznati; s onima koji snimaju i nastupaju u Havani i oni koji su emigrirali; sa starijim glazbenim stilovima i noviji utjecaji nueva trova pokreta koji se rodio u kubanskoj glazbi sredinom šezdesetih godina, kad su se tradicionalni folk-idiomi miješali s progresivnim, često političkim tekstovima. Iako je pokret bio inspiriran američkim protestnim umjetnicima poput Dylana i Joan Baez, nueva trova je kritizirala politiku Sjedinjenih Država i njenih saveznika.
Pedro Luis Ferrer, glasni zagovornik pro-demokratskih tendencija, jedan je od pripadnika buntovnog pokreta od samog početka i otvoreno je kritizirao Castra. Stoga je u zadnjih 40 godina i izdao tek četiri albuma, četvrti 2005. godine (Rústico, na Kubi zabranjen, ali vrlo dobro prihvaćen izvane Kube), no zadržao je veliku popularnost i duboko štovanje među Kubancima, i služi kao inspiracija mlađim naraštajima kubanskih glazbenika. Poput 34-godišnjeg Renea Ferrera, koji danas živi u Brazilu. Iako njegova glazba sadrži elemente sambe i bossa nove, a privlače ga i rap i rock i heavy metal, u skladbi Como A Cada Mañana, na albumu Café Cubano, Ferrer se vraća svojim korijenima – rumbi, uz koju je odrastao, ali s dodatkom nueva trova elemenata.
José Cónde rođen kubanskim roditeljima u Miamiju, diplomirao na znamenitom bostonskom Berklee koledžu za glazbu, kaže: “Osjećam na kubanskom, razmišljam na američkom.” Na albumu je s pjesmom El Chacal čija melodija se temelji na dobro poznatoj pjesmi Carlosa Pueble, pisanoj kao hommage Che Guevari – Hasta Siempre Comandante, ali skladba Joséa Cóndea kritika je Che Guevare i njegovih motiva za postizanje društvenih reformi. “Junak nekima, zločinac drugima/Tvoje lice je poznato, a i tvoja stvar idealistička/Ali nikamo nećemo dospjeti, slijedimo li tvojim putem nasilja....”
Četredesetšestogodišnji nastavnik glazbene povijesti German Obregón, za svoju pastoralnu odu, guajiru Pinsel Campesino, predivnog, akustičnog zvuka, inspiraciju je i našao u melodijama i ruralnim temama stila música campesina.
Armando Garzón uvršten je s klasičnim meksičkim bolerom Rúbena Fuentesa. Bolero, čiji korijeni su u španjolskim plesovima contradanza i sevillana, voli cijela Latinska Amerika, posebice Kuba. Garzóna, bivšeg inženjera koji je odlučio slijediti svoje glazbene snove, mnogi znaju kao “Crnog anđela s glasom poput baršuna.” Njegova specijalnost i jesu romantične balade iz pedesetih godina, poput Fuentesove pod naslovom Escándalo....
Mladi Kelvis Ochoa predstavlja most između prošlosti i sadašnjosti kubanske glazbe. Rođen na Kubi, dobro poznat na Kubi, sada živi u Španjolskoj. Njegova specijalnost glazbeni je stil zvan sucu-sucu, karakterističan za kubanski otok na kojemu je odrastao – Isla de la Juventud. Ochoa tom tradicionalnom žanru dodaje elemente rocka, hip-hopa, funka i popa. Njegova Fue Una de Mambo – spoj mamba i reggaea - daje suvremeni zvuk odličnoj kompilaciji Putumaya.
A skupina mladih pod imenom Asere, iz Havane, svira glazbu generacije svojih baka i djedova, slijedi stopama svojih glazbenih uzora – Miguela Matamorosa, Ñica Saquita, Ignacia Piñeira... . Asere je nastupao diljem Evrope, oduševljava publiku svojim dinamičnim koncertima i zaraznom energijom. U Corazón, fuziji bolera i sona, Asere daje novu vitalnost starim stilovima.
Na album su još uvršteni i Félix Baloy, jedan od najpoznatijih glasova Kube u razdoblju od sedamdesetih i devedesetih godina, te La Orquesta Mágica De La Habana, čiji je osnivač – Edesio Alejandro – svoju karijeru započeo u rocku, potkraj sedamdesetih godina, a potom počeo eksperimentirati s elektroničkom glazbom i fuzionirati je s elementima sona. Edesio je bio vrlo zadovoljan uspjehom Buena Viste, koja je oživjela klasičnu kubansku glazbu, ali smatrao je i da je na tom albumu bilo suviše ponavljanja istih, starih pjesama.
Deset pjesama albuma Café Cubano – sve snimljene u razdoblju od 1999.-2008. godine - fino dočaravaju egzotični ambijent i slušatelja prenose u čarobne cafée i na ulice tog glazbeno izuzetno bogatog otoka. Buena Vista Social Club, to nije, ali album je izvanrednog kvaliteta, glazba divno zvuči, opušta... ideja za slušanje uz jedan mojito uopće nije loša! Album donosi i nekoliko recepata.