Nakon što je odlučno rečeno da neće sudjelovati u pregovorima s Iranom, nedavno je Bushova administracija poslala višeg predstavnika da nazoči medjunarodnim razgovorima o nuklearnim pitanjima s iranskim dužnosnicima u Ženevi. Sjedinjene Države i Europska unija iznijele su novi paket inicijativa kojima je cilj uvjeriti Iran da prekine sa svojim programom obogaćivanja urana.
U intervjuu za televizijsku mrežu NBC, iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad oprezno je pozdravio ono što je on nazvao… promijenjeno i novo ponašanje dužnosnika Sjedinjenih Država… Dodao je da, ukoliko Sjedinjene Države nastave ovakvom putanjom, Iran će odgovoriti pozitivno.
“Moje je pitanje sljedeće…je li ovakvo ponašanje zaista novi pristup, drugim rječima, predstavlja li uzajamno poštovanje, suradnju i pravdu? Ili je ovaj novi pristup samo prerušeni nastavak konfrontacijog ponašanja prema iranskom narodu?
Pregovori oko nuklearnog pitanja i dalje se ne miču s mjesta. Iran još uvijek nije odgovorio na novi P-5 plus jedan paket inicijativa, i nastavlja s procesom obogaćivanja urana, koristeći povećani broj centrifuga za taj process.
Analitičar odnosa s iranom pri neovisnoj organizaciji Kogresne sluzbe za istraživanja, Ken Katzman, kaže da iransko vodstvo pokušava oduljiti ovaj proces dok ne bude izabran novi predsjednik u Sjedinjenim Državama.
“Iranci se nadaju da će gospodin Obama pobjediti na izborima, i predvidjaju da bi to dovelo do znatno blaže politike Sjedinjenih Država. U tom smislu, mislim da se Iranci nadaju da se mogu oduprijeti američkoj ili izraelskoj vojnoj akciji, ili čak i novoj rezoluciji o sankcijama.”
Katzman dodaje da blaži ton, inače vrlo tvrdolinijaškog predsjednika, odražava dublju debatu koja postoji u iranskim vladajućim krugovima.
“On pokušava promjeniti svoje ponašanje kako bi se prilagodio nekim promjenjenim stavovima Teherana. I ja mislim da se mišljenja u Teheranu uistinu mjenjaju. No, mislim da je Ahmadinedžad vrlo uspješno utjecao na vrhovne vodje i na cijeli sistem vlasti da za sada ne čine nikakve drastične ustupke. Ono što me čini donekle optimističnim, jest to da se unutar Irana uopće i raspravlja o tome kako dalje postupati."
Promjena stajališta Sjedinjenih Država začudjujuća je i razočaravajuća za američke neokonzervativce, poput bivšeg američkog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima Johna Boltona, koji s podsmjehom gleda na ideju da se u Iranu vodi debata o nuklearnom pitanju.
“Potraga državnog tajništva za umjerenim elementima u Iranu ista je kao i potraga kapetana Ahaba za velikim bijelim kitom. Za State department to je postala opsesija. Unutar vladajuće strukture Irana očigleno postoje različita misljenja, ali mi nismo nikad primjetili razlike po pitanju njihovog osnovnog cilja - dobivanja nuklearnog oružja.”
U svom intervjuu, predjednik Ahmadinedžad je ponovio da Iran nema ambicija da razvije nuklearno oružje. Inace, neki analitičari misle da se već radi na nekom rješenju s Iranom. Reva Bhalla, koja radi pri privatnoj obavještajnoj tvrtki Straffor, vjeruje da postoje neke sličnosti izmedju 1980-te i 1981-ve, kada je predsjednik Jimmy Carter predvodio pregovore s Iranom o puštanju američkih taoca, no Iran ih nije htio pustiti sve dok Ronald Regan nije preuzeo predsjedničku funkciju.
“Oni su time uskratili predsjedniku Carteru tu vanjsko političku pobjedu. Umjesto toga, pobjeda je pripisana Reganu, dok je sav posao već obavljen za administracije predsjednika Cartera."
Sada bi moglo docci do slične situacije. Iranci možda ne žele dati tu vanjsko
političku pobjedu Bushovoj administraciji, ali se radi na tome da se postigne
sporazum. Ipak ne smiju previše riskirati, budući da ne znaju što im nova
američka administracija može donijeti.
S druge strane, neki analitičari tvrde da će biti
potrebne jače ekonomske sankcije prije nego Iran pristane na bilo kakve
značajnije ustupke.