Sedamdesetpetogodisnji americki
biolog George Schaller proucavao je zivotinjski svijet u vise od 25
zemalja. Od planinskih gorila i
snjeznih leoparda do aligatora i sjevernoamerickog soba. On je bio inspiracija primatologinjama poput
Diane Fossey i Jane Goodall. Schaller
je dobitnik ovogodisnje nagrade Indianapolis Prize, koju dodjeljuje Zooloski
vrt Indianapolisa, za uspjehe na podrucju zastite i ocuvanja zivotinja.
Michael Crowther je direktor Zooloskog vrta. "On je George Washington konzervacijske biologije. Nekoliko je generacija znanstvenika stasalo uz njega, ucilo biologiju zastite od Georgea Schallera".
Planinske gorile bile su prvi predmet njegovih ispitivanja. G. 1959., kad je njemu bilo 26 godina, preselio je u podrucje Srednje Afrike da bi zivio s kraj zajednica tih malopoznatih covjekolikih majmuna. "Planinske su gorile puno ljepse nego sto biste ocekivali. Velike zvijeri, crnog krzna duge dlake, sa blagim, smedjim ocima. Znate, oni su covjeku najblizi. Najvaznije je bilo steci njihovo povjerenje, da se ne skrivaju pred covjekom, kako bi promatranje planinskih gorila bilo moguce. Polako i oprezno ih privikavate na sebe, sve dok ne shvate – ah, to je opet onaj isti Schaller, i onda dalje normalno nastave. A to je ono sto vi kao promatrac i zelite".
Bio je to pocetak jednog dugog istrazivackog zivota u africkim, azijskim i juznoamerickim zemljama. Sedamdesetih godina, Schaller je bio tek drugi zapadnjak koji je, u Nepalu, vidio snjeznog leoparda. Bilo je to prvo vidjenje te zivotinje u gotovo tri desetljeca. G. 1988., Schaller i njegova supruga Kay bili su prvi zapadnjaci kojima su kineske vlasti dopustile ulaz u podrucje Chang Tang, gdje zive divovske pande. Njegova su istrazivanja rezultirala povecanjem njihove populacije kojoj je ozbiljno prijetio, kako je Schaller dokazao, lov na pande, za zooloske vrtove. S kolegom Alanom Rabinowitzem, Schaller je, 1994., otkrio novu vrstu koze, u Laosu, zvanu Soala.
Rodjen u Njemackoj, Schaller kaze da zadovoljstvo proucavanja zivotinja nije bila njegova primarna motivacija. Ocuvanje i zastita zivotinjskih vrsta, to je ono sto je u svemu najvaznije. Kao i cinjenica da su neke siromasne zemlje, poput Ruande i Konga, u tome, svojim primjerima, povele. "Izuzetno siromasne zemlje, pa ipak, cuvaju svoje sume, cuvaju svoje gorile. Na njihovim bi primjerima mogle uciti i Sjedinjene Drzave. Pedeset godina se vec borimo za zastitu arktickog pojasa divljine, na Aljasci, borimo se da sprijecimo Washington i naftne kompanije u njihovoj pohlepnoj zelji za sto vise nafte. To je cin ekoloskog vandalizam. Nitko ne zeli razmisljati o buducnosti, svi samo sve zele sada".
Ukoliko zelimo zastiti prirodu, kaze Schaller, moramo se svi potruditi, potrebna je predanost lokalnih zajednica, nece biti dostatni samo rad i zalaganje znanstvenika. "Ako zaista nesto volite, ako postoji nesto sto mora ostati kao prirodno nasljedje jedne zemlje, onda se morate za to boriti, stalno i nepopustljivo. Sve sto imamo, cijela ova, nazovimo je, civilizacija, sve ovisi o okolisu – o cistom zraku, vodi, tlu, hrani... i ako se zajednice ne angaziraju, nema puno nade za svijet".
George Schaller trenutno radi na projektu parka divljine u planinama Pamir. Zajednicki ce ga odrzavati Afganistan, Pakistan, Tajikistan i Kina. Suradjuje i sa zakladom Panthera Foundation, za zastitu tigrova i drugih velikih macaka. Sto tisuca dolara, koliko ce primiti s nagradom Indianapolis Prize, utrosit ce, kaze, za obrazovanje pojedinaca u zemljama u kojima i sam radi. Oni ce onda prenositi znanje drugima, svojim studentima. Malo-pomalo, kaze, sa svakim ce ih narastajem biti vise. “Zelim za sobom,” dodaje George Schaller, “ostaviti nesto sto je vrijedno, sto ce zivjeti kad nitko vise ne bude ni znao za mene.”
Nagrada Indianapolis Prize bit ce Georgeu Schalleru urucena kasnije ove godine. Organizatori kazu da je njen cilj nadahnuti druge, potaknuti interes javnosti na cuvanje prirode, kao i odati priznanje biolozima koji se, u svom radu na terenu, susrecu s opasnostima i mnogim poteskocama.