Povećano korištenje
etanola, proizvedenog iz kukuruza, kao i drugih bio-goriva, okrivljuje se za sve
cijene hrane diljem svijeta. No, zagovornici ovih goriva kažu da je njihov
utjecaj na cijene hrane uveličan i da će nova bio-goriva, koja su još u
razvitku, ionako uglavnom zaobići taj problem.
Američka polja kukuruza, pšenice i soje hrane velik dio svijeta, a također osiguravaju i sirovinu iz koje se proizvode alkoholna goriva, poput etanola. Središnjim dijelovima Amerike etanol je donio prilične koristi: farmerima je osigurana stabilnija cijena žitarica, a stvorena su i nova radna mjesta u ruralnim rafinerijama, od kojih su mnoge posjeduju i vode lokalni farmeri. Američki savezni zakon nalaže korištenje etanola u benzinu, uglavnom u koncentraciji od oko 10 posto, no neka vozila mogu koristiti i 85-postotnu mješavinu. Kritičari, međutim, kažu da je kongresna odredba o obveznom korištenju etanola loše zamišljena. Ističu da etanol proizveden iz kukuruza stvara manje od dvije jedinice energije za svaku jedinicu korištenu u njegovoj proizvodnji. Čak se i zagovornici etanola slažu da budućnost leži u većem korištenju ne-hranjivih materijala, poput stabljika kukuruza, iz kojih bi bi se proizvelo celulozno gorivo.
Brian Jennings je predstavnik udruge Američka koalicija za etanol. "Vjerujem da će prvo celulozno bio-gorivo, koje će biti komercijalno, potjecati iz neke vrste poljoprivrednog ostatka. Dakle, to će biti nešto što će rasti na farmi, ali farmeru neće trebati i on će to prodati bio-rafineriji. Mi se jako zalažemo za celulozni etanol uz već postojeći kukuruzni etanol. Činjenica je da nam treba i jedno i drugo".
Jedna od najviše obećavajućih zamjena za kukuruz u proizvodnji etanola je sirak, trava koja stvara zrnje u metlici koje se koristi i u ljudskoj i u stočnoj hrani. Bill Rooney, koji vodi program uzgoja sirka na Sveučilištu Texas A&M, kaže da bi se gorivo proizvedeno iz sirka moglo početi odražavati na tržište u roku od pet godina. "Ako govorimo o šećernoj platformi, vrlo sličnoj šećernoj trski, onda možemo koristiti slatki sirak u vrlo skoroj budućnosti. Ako gledamo na celuloznu platformu, čitavu biljku i sva vlakna, onda se radi o sistemu za koji treba malo više vremena da bude razrađen za komercijalnu uporabu".
To je samo jedno od područja istraživanja na Sveučilištu Texas A&M koje bi moglo rezultirati proizvodnjom biogoriva za prijevoz. Fosilna goriva poput nafte i ugljena potječu iz drevnog biljnih materijala, stiješnjenog i grijanog tijekom milijuna godina, ali znanstvenici u laboratorijima danas mogu proizvesti goriva izravno iz požnjevenog bilja. Mark Hussey, koji nadgleda poljoprivredne programe na Sveučilištu Texas A&M, kaže da je velik dio istraživanja usmjeren ka dobivanju goriva nalik benzinu izravno iz biljnog materijala. Jedno od najzanimljivijih područja istraživanja predstavljaju alge, koje se uzgajaju u barama, a ne na poljima.
David Baltensperger na čelu je Odsjeka za tla i urode Sveučilišta Texas A&M. "Alge proizvode oko 60 posto ulja, ako se gleda na količinu suhe tvari … 60 posto materijala je ulje. Kod soje, radi se o 17 ili 18 posto ulja".
Baltensperger kaže da se korištenjem algi za gorivo smanjuje ukupno ispuštanje stakleničkih plinova, jer se ti plinovi koriste zajedno s algama za stvaranje energije. "Suvišni ugljični dioksid iz procesa proizvodnje – ili bilo kojeg drugog porijekla – može se upumpati u bare u kojima se uzgajaju alge, gdje ga one konvertiraju u procesu fotosinteze".
Za samo nekoliko godina, nova bio-goriva mogla bi pogoniti mnoge automobile, ali, Mark Hussey upozorava da nije vjerojatno da će takva goriva zamijeniti naftu kao glavno transportacijsko gorivo. Ono što bio-goriva budu učinila jest da ublaže iznimno brz rast energetske potražnje. Hussey kaže da razvoj bio-goriva ne bi trebao ići nauštrb proizvodnje hrane, krmiva i vlakana. Kako ističe, velik dio proizvodnje sirovina za bio-goriva može se odvijati na zemljištima marginalne kakvoće tla tako da se izbjegne konkurencija između proizvodnje hrane i proizvodnje goriva na zemljišnim resursima.