Mnogi se analitičari slažu da su Sjedinjene Države tipično visoko industrijalizirano društvo, osim što - na nacionalnoj razini - nemaju veću socijalističku stranku. Amerika je po tome vrlo različita od drugih zapadnih demokratskih zemalja. Gary Marks profesor je na Sveučilištu Sjeverne Karoline. On ukazuje na ono što znanstvenici često nazivaju 'Američka načela' – ideale jednakosti, društvene mobilnosti, oslanjanju na samog sebe i ograničenoj državnoj upravi. Na to su Amerikanci naviknuti otkako su proglasili neovisnost od Britanije 1776. godine –kaže Gary Marks.
"I dok se mi često tužimo na veličinu državnog aparata i pokušavamo ga smanjiti, američki je državni aparat – ako pogledate na svim razinama – zapravo mnogo manji nego u drugim zemljama zapadnog svijeta. Američka kultura naglašava individualizam i protivi se moći države. Zbog toga je uloga države znatno manja negoli u europskim zemljama."
Ljudi iz svih krajeva svijeta, po useljenju u Ameriku, usvajaju nacionalne vrijednosti za koje se mnogi znanstvenici slažu da su oprečne tradicionalnom socijalizmu. Međutim, uoči Prvog svjetskog rata loši uvjeti rada i života u američkim gradovima socijalistička je ideja bila nešto popularnija nego danas. Godine 1912. predsjednički kandidat Socijalističke stranke Eugen Debs osvojio je 6 posto glasova. Na lokalnoj je razini, izabrano na stotine socijalističkih dužnosnika, diljem zemlje. Međutim, američki su socijalisti imali svoje probleme, kaže Gary Marks.
"Socijalisti, koji su bili mala treća stranka, imali su vrlo malo toga za ponuditi."
NARRATOR: Još jednom Gary Marks.
"Ono što su oni nudili bilo je ideološki purizam. Mogli su ponuditi naznake jednog drugog društva. S druge strane, radnički sindikati – baza socijalista – željeli su ispunjenje njihovih praktičnih želje i potreba, 'ovdje i sad'."
Zato su radnički sindikati uglavnom i surađivali s Demokratskom i Republikanskom strankom - kako bi ostvarili veće nadnice i bolje uvjete života. Benjamin Ginsberg direktor je Centra za proučavanje američke državne uprave pri Sveučilištu Johns Hopkins. On kaže da su radnici bili više zainteresirani za ekonomska pitanja, a manje za politička.
"Kad je radnički pokret postao čimbenik u Sjedinjenim Državama, pravo bijelaca da glasuju bilo je odavno uspostavljena stvar Nije bilo potrebe da se bori za politička prava. Sindikati su ulazili u partnerstvo s već postojećim strankama. Radnički je pokret već imao otvoreni put za političku borbu."
Ekonomski potresi tridesetih godina prošlog stoljeća probudili su nadu mnogim američkim socijalistima da je došlo vrijeme za jednu radničku stranku. Međutim, politički analitičar Benjamin Ginsberg kaže da je za to već bilo kasno.
"Tijekom Velike depresije i ekonomskog nazadovanja bili su veći izgledi za stvaranje radničkih stranaka. Ali s dolaskom Franklina Roosevelta i njegove New Deal koalicije, radnički je pokret postao toliko istaknuta snaga unutar same Demokratske stranke da većina radničkih čelnika nije vidjela svrhu da pokuša nešto na svoju ruku."
Sindikati su bili vrlo aktivni u promicanju istinskog, univerzalnog prava glasa, unutar američkog dvostranačkog sustava. Od velike ekonomske krize iz tridesetih pa do danas, radnički je pokret uglavnom podržavao Demokratsku stranku, koja je prihvatila u svoje redove mnoge ljude s američke ljevice. Od američkog Građanskog rata, republikanci i demokrati na nacionalnim izborima mogu računati naoko 95 posto glasačkog tijela. Tako će, tvrde stručnjaci vjerojatno biti i u bliskoj budućnosti. U stranačkom smislu, Sjedinjene Države ostat će i dalje prilično 'specifična zemlja' – bez relevantnije socijalističke stranke.