Na Olimpijskim igrama u Pekingu ovog će se ljeta natjecati više od deset tisuća sportaša. Svima im je san da osvoje zlatnu medalju. No, vjerojatno je da će medalje većinom osvajati sportaši iz bogatih zemalja, u kojima se sport izdašno potpomaže – bilo iz državnih, bilo iz privatnih fondova. Upravo je taj način financiranja olimpijskog sporta – kako javlja Brian Padden – izraz nacionalnih vrijednosti pojedine zemlje.
Sadik Umeri je pripadnik pakistanskih oružanih snaga, u kojima se priprema za olimpijska natjecanja u streljaštvu. Kaže da se nada da u Pekingu neće razočarati svoju zemlju. Robert Cheruioyot, maratonac iz Kenije kaže da kada trči neko natjecanje da mu 'u glavi odzvanja nacionalna himna'. Ova dva sportaša dolaze iz zemalja koje državnim novcem u potpunosti financiraju svoje olimpijce.
David Wallechinsky, autor nekoliko knjiga o Olimpijskim igrama, navodi pozitivne i negativne strane državnog sponzorstva nad sportom. "Prednost državnog financiranja je u tome da se pomoć daje i manjim sportovima, za koje javnost možda i nije toliko zainteresirana. Problem s državnim financiranjem je to što, kada god država nešto organizira, onda tu ima korupcije, u nekima od tih zemalja. Dobar dio novca ne odlazi sportašima, već raznim funkcionerima. To nije slučaj u svim državama koje proračunskim novcem pomažu sport, ali se to ipak često događa. Prema tome, postoji i plus i minus".
Američki Olimpijski odbor isključivo ovisi o zaradi od prava na televizijsko emitiranje Igara te o novcu privatnih sponzora. Njegov član, Steve Roush, kaže: "Ja i moji kolege smatramo da zbog privatnog sponzorstva ima mnogo manje 'potezanja za rukav' – oko toga tko će dobiti besplatne ulaznice, tko će dobiti akreditacije za Olimpijske igre. Jer, naše su odluke često političke naravi – kada se uzme u obzir koliko političara i ministara želi prisustvovati Igrama. Mi kao odbor, besplatne ulaznice radije dajemo sportskim stručnjacima – recimo trenerima – jer će njihov boravak na Olimpijadi koristiti sportu".
Steve
Roush kaže da je u sadašnjoj, ne baš blistavoj ekonomskoj situaciji, razmjerno
teško pronaći sponzore za neke olimpijske sportove. Američki se Olimpijski odbor, uz to, natječe za donacije s
iznimno popularnim baseballom, košarkom, američkim nogometom.
Primjer takvog – doduše ne korporacijskog sponzorstva! – je trgovina športskom obućom iz Detroita, kojoj je vlasnik izvjesni Keith Hanson. On američkim dugoprugašima, osim besplatnih tenisica, daje i zdravstveno osiguranje te, ako im je potreban, čak i posao u njegovoj trgovini. "Jedna od dobrih strana Amerike je da su građani sami, često, voljni preuzeti odgovornosti koje, negdje drugdje, obavljaju državna tijela, poput recimo, Olimpijskog odbora".
Način financiranja olimpijskog sporta u Americi, kao i u drugim zemljama, izražava određene nacionalne vrijednosti, ekonomske i političke.