Diplomatske su zgrade većinom smještene u
elitnom djelu glavnog američkog grada – mnoge od njih u kućama i vilama od
velikog arhitektonskog i povjesnog značaja.
Kako izvješćuje Bill Rogers, pritužbe su se pokazale dosta neefikasnima,
budući da se prostor, na kojem je smješteno svako pojedino veleposlanstvo,
smatra teritorijem te zemlje.
Washingtonska aleja veleposlanstava dom je i ured
mnogim stranim diplomatima u američkom glavnom gradu. Smještena u bogatom djelu Washingtona, aleja veleposlanstava
proteže se uzduž Massachusetts Avenije, jedne od glavnih prometnica ovog grada,
na kojoj se nalaze i po stotinu godina stare vile i kuće.
Rob Halligan, jedan od stanovnika ove ulice, pokazuje na ružan prizor – uništenu zgradu ambasade Demokratske republike Kongo. Ova vila iz 1908-me godine potpuno je u ruševnom stanju.
Neke druge zgrade na ovoj ulici dijele sličnu sudbinu. Boja koja se guli, zahrdjale ograde na prozorima, zapušteni vrtovi, sve to čini, ove nekada prekrasne vile, zapuštenima. Takva situacija ljuti lokalne stanovnike ovog djela grada, poput Halligana, koji živi nedaleko ambasade Konga.
"U ovoj je zgradi bilo i ilegalnih stanara. Mislim da je podrum poplavljen, a budući da je otvorena u nju mogu ući rakuni i golubovi koji je uništavaju i unutra se razmnožavaju, tako da čitav ovaj kvart ima mnogo štetočina. Takodjer mislim da ti ljudi koji se tu usele s vremena na vrijeme mogu izazvati požar, a to bi bilo ono najgore."
Veleposlanstvo demokratkse republike Kongo, koja je upražnjena već četiri godine, od kada su se diplomati preselili u nove prostorije, samo je jedan od primjera. Ruševna zdanja koja pripadaju vladama Malazije, Parkistana, Argentine i bivše Jugoslavije, kao i niza drugih zemalja takodjer su se našle pod kritikama susjeda, kao i udruge za očuvanje arhitekture. Rebecca Miller direktorica je grupe za očuvanje povijesnog blaga.
"Massachusetts Avenije je vrlo dobro očuvan, povijesni dio grada Washingtona, i nalazi se na državnom popisu povijesnih blaga, a ima i simbolično značenje za razvoj ovog grada. Ljudima je teško shvatiti i prihvatiti da jedan tako prominentan dio grada može tako propasti."
Postoje mnoga objašnjenja zašto su ovi posjedi, neki od njih vrijedni milijune dolara, sada tako zapušteni. Neka veleposlanstva, kao pakistansko na primjer, jednostavno su se preselila u nove i modernije zgrade u drugom djelu grada. Neki drugi pak imaju drugačije razloge, vjerojatno nedostatak novca. No, ono što je vrlo jasno jest da je gradska uprava Washingtona bespomoćna, budući da se ovi posjedi smatraju stranim teritorijem. Rob Halligan frustriran je tom činjenicom.
"To je strani teritorij, i zbog ugovora sa stranim državama i diplomatima, mi na lokalnoj razini nemamo načina da riješavamo situacije kada je u pitanju veleposlanstvo strane zemlje."
Američko državno tajništvo kaže da pokušava diplomatskim putem tražiti od stranih misija u Washingtonu da naprave nužne popravke kada dobiju pritužbe gradjana. Rebecca Miller poručuje da strane države trebaju shvatiti da se tu radi i o njihovom imiždu.
"Oni su u Washingtonu, u Sjedinjenim Američkim državama i ovdje su u diplomatskoj misiji, te mislim da, ako žele zastupati svoju zemlju, vrlo je važno da to dobro čine, a to uključuje i održavanje zgrada u kojima se nalaze."
O ovom je pitanju nedavno bilo dosta govora, te se nakon ovakvog publiciteta, naročito nakon nedavnog članka u Washington Postu, primjećuje aktivnost uzduž aleje veleposlanstava.
Radnici stružu staru farbu s veleposlanstva Ujedinjenih Arapskih Emirata, a u napuštenom veleposlanstvu Demokratske republike Kongo radnici vrše pripreme i mjerenja za buduće radove. Sve ovo je itekako nužno kako bi se aleja veleposlanstava ponovno dotjerala.