Neočekivana ljubavna priča, udružena s diskretnim podsjetnikom da bismo se trebali skrbiti jedan o drugome i o našem planetu, najnoviji je uradak na polju kompjuterske animacije na velikim ekranima. Studio Pixar i Walt Disney Pictures donose nam priču o robotu zvanom Wall-E.
Prštavi optimizam filmskog mjuzikla Hello Dolly, iz 1969, u oštrom je kontrastu s mjestom kojim odjekuje: pejsažem naše Zemlje za 700 godina. Ljudi su odavno nestali. Sve što je ostalo su zarasle zgrade u raspadanju i smeće … hrpe i hrpe smeća. Jedan jedini preostali funkcionirajući robot programiran je da skuplja, komprimira i slaže u uredne kupove to smeće.
Robot Wall-E – što je ustvari akronim za Waste Allocation Load Lifter Earth Class – žuti je smetlar na gusjenicama, izražajnih očiju na peteljkama koje se uzdižu iz njegova kockastog trupa. Nakon stoljeća slaganja ostataka i otpadaka civilizacije, on … ili ono!? … razvio je znatiželju i bira jedinstvene predmete za svoju specijalnu zbirku. Tu su Rubikova kocka, mješalica za mućkanje jaja, digitalni player, te, njegov možda najdragocjeniji posjed – videotraka Hello Dolly.
Gledajući kako se par na ekranu drži za ruke, nešto zadrhti duboko u Wall-Ejevu kibernetskom srcu i on pokuša tome prispodobiti svoja kliješta, vrlo utilitarne alatke, dizajnirane za skupljanje smeća a ne za izmjenjivanje nježnosti.
A tada, jednog nevjerojatnog dana, uz buku poput grmljavine, raketa se spusti s neba i iz nje izađe vitki, sjajni robot imenom Eve – akronim za Extraterrestrial Vegetation Evaluator – programiran da otkrije je li se na uništenu Zemlju vratio život. Za Wall-Eja, to je ljubav na prvi pogled i zato mora učiniti sve što može da više ne ostane sam.
Redatelj i ko-scenarist filma Wall-E je Andrew Stanton, koji je za Pixar napravio raniji hit "Finding Nemo", kaže da mu je premisa za ovaj najnoviji film bila: iracionalna ljubav pobjeđuje životno programiranje.
"Imao sam dva programirana lika koji pokušavaju ustanoviti što je život i koja mu je svrha, što je ljubav i što ona znači. Da bi se to postiglo, potrebni su iracionalni čini ljubavi. Svi imamo svoje navike, svoje rutine i takve programirane stvari koje nas ometaju u spoznavanju stvarnog života … koje ponekad koristimo kao štake da bi ispunili svoje dane, da se ne bismo morali upuštati u veze i ustvari komunicirati jedni s drugima. Svaki dan vidimo kako je moguće da ljudi budu u istoj prostoriji a istodobno svatko obitava svoj mali vlastiti svijet," kaže Stanton.
Najveći dio izražaja Wall-Eja i Eve proizlazi iz zvukova koje oni proizvode, kaže Ben Burrt, koji stvara Wall-Ejeve 'glasove'. Ovaj oskarom nagrađeni tonski inženjer već je ranije pružio zvukovnu osobenost drugim slavnim mehaničkim likovima, među njima i robotu R2-D2 iz Zvjezdanih ratova.
"Trik u stvaranju iluzije da strojevi govore je stvoriti pravu ravnotežu između ljudskog aspekta govora – koji sa sobom nosi oblikovanje naravi lika – i mehaničkog aspekta zvukova koji stvaraju strojevi dok rade," kaže Burrt.
Nešto što Wall-E otkrije postaje ključno za povratak ljudi na Zemlju i obnovu devastiranog planeta. No, redatelj Andrew Stanton ustraje da nije pokušao napraviti animiranu verziju "Neprikladne istine"
"Film nema ekološku poruku niti sam ja ikad pokušavao nešto takvo učiniti. To se našlo upakirano u čitavu misao vodilju filma, a ta je: svemu će jako koristiti ako se postane skrban u odnosima prema drugima i svijetu općenito," kaže Stanton.
Elissa Knight daje glas robotici Eve, a u ostalim glasovnim ulogama pojavljuju se Jeff Garlin, Kathy Najimy, Sigourney Weaver i John Ratzneberg. Glazbu za film Wall-E skladao je Thomas Newman.