Ljubitelji baseball diljem svijeta
vjerojatno znaju za dvije od vodecih americkih bejzbolskih ekipa – Cleveland
Indians i Atlanta Braves. Oba imena
asociraju na americke Indijance iako nemaju nikakve veze s njima i njihovom
kulturom nemaju nikakve veze. Mali je
broj onih, medjutim, koji znaju za Charlesa Bendera ili Louisa Sockalexisa,
legenedarne baseball igrace koji su zaista bili americki Indijanci. Jedna izlozba nedavno postavljena u saveznoj
drzavi New York mozda ce to izmijeniti jer salvi upravo ulogu americkog prvog
naorda u najdrazoj razbibrizi Amerikanaca...
Iroquois Confederacy, skupina sest indijanskih plemena vladala je
nekoc dobrim dijelom sjeveroistoka Sjedinjenih Drzava i istocnog dijela Kanade. Danas, muzej Iroquois konfederacije, u
drzavi New York, obiljezava to nasljedje.
Drveni crijepovi, od cedra, podsjecaju na koru brijesta koja je bila
tradicionalno koristena u izgradnji indijanskih "longhouses," dugackih kuca,
zajednickih nastambi americkih Indijanaca.
Baseball Hall of Fame nije daleko,
samo kratka voznja do Cooperstowna.
Idealno mjesto za pricu o uglavnom nepoznatoj povijesti indjanskih
baseball igraca.
Na ulazu, docekuje vas niz crno-bijelih fotografija igraca
indijanskog porijekla. Mnoga su imena
ljubiteljima baseballa itekako poznata...
Bucky Dent...Johnny Bench....Early
Wynn...
Posjetiteljica izlozbe Rosemary Joyce navija za bostonske Red
Sox. "Nisam znala da je u baseballu bilo toliko indijanskih igraca."
Ima i onih manje poznatih imena.
Primjerice – Louis Sockalexis, Penobscott Indijanac, iz savezne drzave
Maine, prvi Indijanac koji je igrao u glavnoj ligi, s clevelenadskim
Spidersima, 1897. godine. Sockalexis
je bio zrtva alkoholizma i rasizma svojih suigraca. Njegova je karijera trajala samo tri sezone.
Tu je i Charles Bender, Ojibwa
Indijanac iz Minnesote, jedan od dvojice Indijanaca primljenih u Baseball Hall
of Fame. Njegova ogromna bejzbolska
palica, rucno izradjena, vrijedan je predmet muzejske zbirke.
Barem cetrdeset sedam Amerikanaca
indijanskog porijekla bili su igraci velikih klubova. Cak njih desetero bilo je poznato jednostavno pod imenom "Chief,"
Poglavica.
Erynn Ansel-McCabe direktorica je muzeja. "Njihove price nisu poznate, a svi bi za te igrace trebali znati
jer obogatili su sport baseballa."
Na otvaranju izlozbe, odjekivala je glazba, bas kao na stadionu
baseballa. Bilo je i hrane...
"Prava atmosfera stadiona...hot-dogs, sa senfom, malo piva..." - kaze Mike Tarbell, Mohawk Indijanac, s velikim osmjehom i polusjedom
kosom skupljenom u konjski rep. U desnoj
ruci mu bejzbolska palica.. "Prije 34 godine, odlozio sam je.
A sto sam sve mogao s njome!"
Tarbell je bio pitcher
za poluprofesionalnu ekipu Syracuse.
Ali zbog povreda koje je zadobio u vijetnamskom ratu, njegova je karijera
prestala.
Tarbell je iz obitelji baseball igraca. Njihova je prica mozda najfascinantniji dio izlozbe.
Trojica Tarbellovih ujaka igrala su baseball za Carlyle Pennsylvania Indian Boarding School. Potkraj 19. stoljeca, indijanska su djeca morala napustati svoje obitelji, da bi bili "civilizarni," kako je tada receno, i prisilno su pohadjali skole daleko od svojih rezervata, obicno na istoku zemlje. Za djecake, baseball je bio nacin asimilacije. Baseballu su se okrenuli da bi prezivjeli u novim sredinama. Kao mnogi drugi, s vremenom, tako je i Tarbell pobjegao iz skole i vratio sa svojima, na rezervatu. Sa sobom je donio baseball.
Do vremena kad je Jackie Robinson
srusio rasnu barijeru, 1947. godine, na desetke Indijanaca vec je igralo u vodecim
klubovima. Kustosica izlozbe
Stephanie Schultiss kaze da je njihovo iskustvo bilo mjesano – bilo je rasizma,
bilo je i prihvacanja: "Charles Bender je savrsen primjer – jednom, dovikivali su mu
pogrde, a on odvratio rijecima: Vi,
neodgojeni stranci, vratite se odakle ste i dosli. Drugom prilikom rekao je da je baseball bio dobar za njega i da
se svatko prema njemu ponasao kako treba dok je bio igrac baseballa. Bilo je, dakle, dobrih, bilo je losih
trenutaka."
Desetljecima, indijanski
su igraci patili od stereotipa. Imena
klubova kao Cleveland Indians i Atlanta Braves jos uvijek taj kontinuitet
odrzavaju. Ali dva druga imena danas su
na svacijim usnama, imena dvojice fenomenalnih mladih igraca – Jacobyja Ellsburyja
i Jobe Chamberlaina. Ellsbury je Navajo
Indijanac koji igra za Boston Red Sox.
Joba Chamberlain je dijelom Winnebago Indijanac, igra za New York
Yankees.
Joba Chamberlain sjedi u trenerki pred pocetak utakmice s Tampa Bay Rays. Izbio je na bejzbolsku scenu prosle jeseni, bacio loptu sa 160 km na sat. S ponosom govori o svojoj obitelji na rezervatu u Nebraski: "Imamo tamo rodjake, odlazimo na pow-wow. To je uvijek bio vazan dio mog zivota i sve je vazniji, sto sam stariji."
Chamberlain je darovao dvije potpisane loptice za izlozbu. "Nadam da ce izlozba ljudima otvoriti oci, da ce shvatiti da
Indijanci nemaju samo svoja tradicionalna pow-wow okupljanja i kockarnice. Jednaki smo s drugima."
U muzeju Iroquois gaje velike nade za danasnje indijanske
igrace. Mozda mogu vratiti baseball na
indijanske rezervate na kojima su popularni kosarka i lacrosse. A mozda Chamberlain i Ellsbury, kaze
Stephanie Schultiss, mogu prenijeti pravu pricu indijanskih naroda u danasnjoj
Americi: "Oni postoje, oni zive, nisu nestali u sukobima izmedju kauboja i
Indijanaca. Ne nose vise
perjanice. Ovo je nacin da pokazu u
cemu su dobri i usput objasne tko su i sto su, kakvi su americki indijanski
narodi."
Izlozba Baseball's League of Nation: A Tribute to Native American Baseball Players bit ce otvorena u
Muzeju Iroquois do kraja godine.