Majstor-graditelj, vješti manipulator prostora, vjernik Prirode, najslavniji arhitekt Amerike, jedan od najvećih kreativnih genija 20. stoljeća, Wright je vjerovao da kuća mora integrirati formu, funkciju i lokaciju u jednu organičku cjelinu: združivanje mjesta sa strukturom, jedinstvo strukture i konteksta. Iako će kasnije asimilirati neka europska iskustva, prihvatiti nove materijale i metode, Wright je dobrim dijelom svoje sedam desetljeća duge karijere odbacivao konvencionalne evropske utjecaje, tragajući za originalnim stilom, za izvornim oblikom, tradicijama i materijalima američkog kontinenta. U američkoj arhitekturi nema mu premca.
Ekscentrično odjeven, s onim šeširom ravna vrha, ogrnut pelerinom, Frank Lloyd Wright je bio mali čovjek s velikom vizijom.
Pionir moderne arhitekture u Sjedinjenim Državama, tvorac građevina čistih, oštrih linija koje su potekle iz svijeta prirode, ali ne kao stil imitacije, Wright nije tvrdio da gradi forme koje su za prirodu tipične. Organička arhitektura, po njemu, bila je reinterpretacija načela prirode, filtriranih kroz inteligentne umove muškaraca i žena, koji su potom mogli graditi forme prirodnije nego što je sama priroda.
Wright je odrastao na farmi, kraj mjesta Richland Center, u saveznoj državi Wisconsin, gdje se i rodio, osmog lipnja 1867. godine. Otac, William Wright, bio je putujući baptistički svećenik i učitelj glazbe. Majka Anna Lloyd-Jones, sa svojom je obitelji u Ameriku došla iz Walesa. Ona je Wrightu dala drvene kocke za slaganje i promatrala sina kao slaže građevine. I prije nego što je bio rođen, Wrightova je majka odučila da će njen sin postati arhitektom.
Gladan arhitektonskog znanja i naobrazbe, koje mu Svučilište Wisconsina nije moglo pružiti, Wright prekida studij nakon dvije godine. No stekao je tamo građevinsko znanje koje će mu kasnije dobro poslužiti. Još kao mladi student bio je svjedokom nesreće u kojoj se srušila jedna novogradnja i odnijela živote nekoliko radnika. Njegov zavjet da nikada neće biti uzrokom takve katastrofe bio je stavljen na kušnju u Tokiju, 1923. godine, kad je njegov Imperial Hotel izdržao snažno podrhtavanje tla u velikom Kanto potresu. Wright je odlučio da potpornje zgrade ne uranja u nestabilno muljevito tlo nego da oni na njemu plutaju.
G. 1887., Wright, ambiciozni dvadesetogodišnjak, odlazi u Chicago i dobija posao crtača, za osam dolara tjedno, u tvrtki arhitekta Josepha Lymana Silsbeeja. Potreba za uzdržavanjem majke i sestara, jer otac je, g. 1885., obitelj napustio i nikad ga nitko nije više vidio, vodi Wrighta ubrzo u potragu za bolje plaćenim poslom i nalazi ga, g. 1888., u prestižnoj tvrtki Adler and Sullivan; Wright stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louisa Sullivana i postaje desna ruka tog velikog američkog modernista. Iako će se kasnije s njim razići, Wright će o Sullivanu uvijek govoriti kao o svom Lieber Meisteru. Sullivan je imao velikog utjecaja na Wrighta; Wrightov budući rad bit će rezultat ideja i filozofije Louisa Sullivana prema kojoj je “forma uvijek funkciju slijedila.” Ali Wright će Sullivanov dictum odvesti i dalje, rafinirati ga u “forma i funkcija su jedno.”
Prvi Wrightovi radovi, nastali još u ateljeu Sullivana, bile su rezidencijalne kuće, poput vlastite u Oak Parku, 1889. - duge, niske kuće, s naglašenom horizontalnošću, asimetričnim tlocrtima, kontinuiranim unutarnjim prostorima, prostorima koji su, za razliku od “zatvorenih” bili “definirani prostori,” te naglašenoj povezanosti s pejzažom.
Te kuće, u tragu američke ladanjske arhitekture, potvrdile su Wrighta kao glavnog nositelja “prerijskog stila.” U “prerijskim kućama,” od jednostavnih materijala poput cigle, drveta, Wright je stvorio prototip američke rezidencijalne arhitekture, pomirivši u njima tradiciju i potrebu za suvremeno oblikovanim prostorima. Robie House, sagrađena u Chicagu, 1909. - horizontalno raščlanjena, s ravnom, širokom strehom i centralno smještenim kaminima - jedan je od najljepših primjera tog ranog dizajna.
Njegov idući projekt bila je “Usonian” kuća (neologizam koji se odnosi na USA) – prefabricirane modularne kuće koje su, po njemu, bile utjelovljenje demokratskih ideala Amerike. Wright je vjerovao da svatko zaslužuje da mu arhitekt projektira dom prema njegovim specifičnim potrebama, umjesto da ljudi žive u identičnim kućama. Wrightova “Usonian” kuća za Georgea Sturgesa, u Los Angelesu, ultraelegantna je građevina od betona, čelika, cigle i drva sekvoje, s pravokutnim formama ugrađenim u strminu brda.
G. 1911., Wright gradi prvu verziju svoje slavne ljetne kuće Taliesin, u Spring Greenu, u Wisconsinu. Podignuta odmah ispod vrha brda, kako ne bi bila “na brdu,” nego “dio njega,” Wright u njoj po prvi put primjenjuje razvedeni tlocrt, s unutarnjim patiom. Objekt je značajan kao vraćanje pejzažu i traganje za izravnijim kontaktom s prirodom.
Taliesin, što na velškom jeziku znači “sjajna lica,” bio je dom Wrightu i njegovoj ljubavnici – Margaret Mamah Cheney – koja je, kao i Wright, bila u braku. Sve skupa, Wright će se tri puta ženiti; njegova treća supruga bila je Olga Milanov Hinzenberg, rođena Lazović, u Crnoj Gori.
Taliesin ce dva puta će izgorjeti, dva puta će je Wright ponovno graditi. U požaru koji je podmetnuo sluga, isti je sjekirom ubio Margaret i njeno dvoje djece, kad su pokušali pobjeći iz kuće koju je zahvatila vatra. Wright je bio shrvan, ali njegov kreativni duh nije klonuo, samo je još dublje zaronio u posao.
Sve što je u životu rabio – od odjeće do namještaja do ubrusa na svom stolu – Wright je sam dizajnirao. Društven i brbljav, sebe je smatrao i donžuanom, Wright je posjedovao i izvanredno izoštren osjećaj za vlastito važno mjesto. “Govore da sam najveći svjetski arhitekt,” često bi se hvalio. “Ali koga još ima? Ako je arhitektura ono što ja zamišljam i kako ja vidim, onda nikad nije ni bilo drugog arhitekta.”
Početkom tridesetih, Wright je morao braniti vlastite vizije pred navalom “staklenih kutija” Bauhaus izbjeglica Waltera Gropiusa i Ludwiga van der Rohea. Kad su “monstruoznosti” Internacionalnog stila počele puniti obrise New Yorka, Wright je s gnušanjem izjavio da Evropljani pretvaraju Manhattan u “ogroman zatvor sa staklenim pročeljima.” Ali Wrightov je glas bio osamljen. Do 1932., do izložbe arhitekture Internacionalnog stila u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti, Wrighta su već bili otpisali, kao beznadnu zalaznicu.
Bio je on daleko od toga. G. 1936., s gradnjom jednog od remek-djela moderne arthitekture – kuće Kaufman, poznatije pod imenom Fallingwater, betonske građevine podignute nad slapovima Bear Runa, na jugoistoku Pennsylvanije – počinje Wrightovo drugo plodno razdoblje. Poslije Fallingwatera slijede još i Johnson Wax Building, u Racineu, u Wisconsinu, a nakon nje, g. 1943. – zgrada njujorškog muzeja Guggenheim. Njegova možda najkontroverznija, ona u sebi nosi Wrightovu koncepciju kontinuiranog prostora; uvođenjem, umjesto katova, kružne, spiralne rampe, koja se penje do kupolastog stropa, Wright je postigao snažan prostorni efekt. Kad je zgrada Guggenheima bila dovršena i otvorena, u listopadu 1959., Wrighta više nije bilo, umro je u travnju te godine, u svojoj drugoj Taliesen kući – Taliesen West, koju je, 1938., sagradio u pustinji, kraj Phoenixa, u Arizoni.
Po bogatstvu i raznovrsnosti stvaralačkih ideja, Wrightovom opusu u modernoj arhitekturi doista nema premca. Za svog dugog života i duge karijere, Wright je izradio projekte za oko tisuću građevina, među njima i za banke i hotele, poslovne zgrade i crkve, jednu benzinsku crpku, jednu sinagogu, jedan beer garden. Realizirano je bilo oko 380 projekata; nekih 280 objekata održalo se do današnjeg dana.
Tvorac “prerijske” i “Usonian” škole u arhitekturi, Wright je u svoj rad unosio snažne filozofske principe; njegovo nasljeđe još uvijek utječe na arhitektonsku misao.
Njegovo organičko shvaćanje arhitekture, nasuprot evropskom funkcionalizmu, koje u centar stavlja čovjeka pojedinca i njegov odnos prema ambijentu u kojem živi, njegovo razumijevanje međusobne povezanosti i isprepletenosti čovjeka i prirode, te njegova revolucionarna ideja doma, to su možda Wrightove najveće zasluge. Za njega, dom je bio “mjesto tiho i široko i razborito i pripadalo je mjestu na kojem je stajalo,” dom je bio nešto što će na svom mjestu u krajoliku služiti na čast horizontu i postati organički dio pejzaža. Do kraja svog devedeset i jednu godinu dugog života, Frank Lloyd Wright je ostao posvećen rafiniranju formi tog svetišta. Do kraja života ostao je individualist kako u umjetničkom shvaćanju tako i u načinu života. Pokazao je svojim zemljacima nove načine gradnje domova i nove načine viđenja svijeta. Kreirao je, u Americi, neke od najmonumentalnijih i neke od najintimnijih prostora. Ostavio za sobom bogato nasljeđe prelijepih kuća i zgrada – istinski američki stil u arhitekturi, kao i primjer toga što znači živjeti život temeljen na vlastitim uvjerenjima.