Ranih sedamdesetih godina, u nastojanju da mladim ljudima pruže mogućnost iskazivanja talenata, američke su škole započele s takozvanim programom ‘magneta.’ Taj progam nadarenim je učenicima omogućio da zajedno pohađaju nastavu matematike ili drugih prirodnih predmeta, stranog jezika, ili pak scenskih i drugih umjetnosti. Naša novinarka posjetila je Centar za vizualnu umjetnost pri srednjoj školi Albert Einstein u Kensingtonu u državi Maryland, kako bi se uvjerila u uspješnost ovog programa.
Nekoliko je tjedana preostalo prije mature, no Naima Merella već slavi. Njeni su umjetnički radovi izloženi, u sklopu godišnje izložbe u srednjoj školi Albert Einstein, odnosno njenom Centru za vizualnu umjetnost. "Mislim da se definitivno isplatilo sudjelovati u ovom programu, jer sam kao umjetnica puno toga naučila, i čak premašila ono što sam mislila da mogu napraviti".
Učenici se prijavljuju za ovaj četverogodišnji program podnoseći portfelj svojih radova. Nastavnica Jane Walsh kaže da je nastava vrlo stroga i sveobuhvatna. "Štogod oni postali kasnije u životu, smatramo da je našim učenicima potrebna klasična poduka. Zato je to što vidite crtanje života, crtanje ljudi, objekata, prostora, te slikanje i učenje o bojama, teorijama i povijesti".
Kada je došla u školu Albert Einstein, Naima Merella kaže da je bila stidljiva djevojka koja je voljela crtati. Sada, četiri godine starija, ona zrači samopouzdanjem, koje se vidi i kada opisuje ideju za svoje posljednje djelo pod nazivom ‘Serija plivača.’ Kaže da se u njemu usredotočila na način na koji voda izobliči osobu kada uroni u nju. “Mislim da je stvarno ispalo dobro. Naučila sam kako koristiti različite poteze kistom, i bilo je jako zabavno,” kaže Naima.
Michael Piechocinski, jedan od nastavnika, kaže da takva vrsta otkrića dolazi nakon napornog rada. Učenici provedu do pola svojeg školskog dana radeći na svojim umjetničkim djelima. Provedu godine učeći osnovna pravila, a nakon toga uče kako ta pravila prekršiti. Primjerice, jedna od učenica ocrtava novi umjetnički zemljovid svojim autoportretom: umjesto svog lica, oslikala je svoju odjeću.
U drugom uglu studija, petnaestogodišnji Casey Drogan upravo završava svoju sliku mrtve prirode. Trudi se da linije, boje i ritam prenese što točnije. "Najveći mi je izazov bio dobiti prave veličine, to mi je ponekad vrlo teško. Osim toga, stvarna majica nije ljubičasta, no od nas se očekuje da koristimo boje s drugih predmeta i malo ih izmiješamo, tako da sve izgleda harmonično".
Ovogodišnji maturanti Centra za vizualnu umjetnost, baš kao i oni prije njih, osvojili su lokalne, državne i savezne nagrade na brojnim natjecanjima i izložbama, kao i stipendije za koledže. Njihovi učitelji kažu da tajna tog uspjeha leži u samim učenicima koji su iskoristili dobru priliku i s njom se otisnuli u svijet umjetnosti.