“Ako želite uspjeti, morate slušati sebe, slijediti svoje srce, naći svoj vlastiti put i imati hrabrosti raditi po svome,” riječi Roberta Mondavija, legendarnog kalifornijskog vinara koji je preminuo u petak, šesnaestog svibnja, u 94. godini života. Nema nikakve dvojbe da je Mondavi, taj smjeli i poduzetni inovator, istinski pionir, izvanredno darežljivi dobrotvor, istinska kalifornijska legenda, jedan od najutjecajnijih i najštovanijih vinara u cijeloj kalifornijskoj povijesti, svoju misiju i ispunio.
O Robertu Mondaviju – njegovom životu, njegovom poduzetničkom duhu, njegovim doprinosima svijetu vina, a i daleko izvan njegovih granica – puno je napisano i rečeno tijekom proteklih desetljeća. Njegovo je ime postalo gotovo sinonimno s kalifornijskim vinima. Njegove Chardonnaye i Cabernet Sauvignone služe u Bijeloj kući i, na čaše, u Walt Disney parkovima. Mondavi je Chardonnay popularizirao kao “veliko kalifornijsko vino,” ističe Wine Spectator, a pripisuju mu i “izum” Fumé Blanc vina. Naime, šezdesetih godina, kad sorta bijelog sauvignona nije bila popularna, Mondavi je svoj Sauvignon Blanc pustio da malo dozrijeva u bačvama od francuskog hrasta, dao mu glamurozno francusko ime – Fumé Blanc – i vino koje ponekad zovu “Chardonnayom siromašnog čovjeka” prodaje se otada u obilnim količinama. Mondavi je pomogao Kaliforniju postaviti na vinsku kartu svijeta, ali postavio je i vino na stolove Amerikanaca. Zahvaljujući njemu, Amerika je i boljeg ukusa i, ako tako možemo reći, boljeg okusa!
“Kad je riječ o visokoj kvaliteti vina, i njegovom mjestu na stolu, onda nitko nije imao većeg utjecaja od Roberta Mondavija,” rekao je vinski kritičar Robert Parker, ovih dana.
Vizionar. Umješni prodavač. Marketinški genij. Glavna pokretačka snaga iza preporoda Napinog vinogradarstva i vinarstva. Gorljivi ambasador vina, naročito kalifornijskoga, ali svoje je uposlenike redovito u Evropu vodio, da vide kako se proizvode dobra vina. Ključan u stvaranju međunarodnog brenda od kalifornijskog vina. Vatreni zagovornik zdravstvenih, kulturnih i društvenih koristi i blagodati umjerene potrošnje vina, njegove uloge u obogaćivanju, oplemenjivanju jela; vatreni zagovornik ideje da je dobro vino integralni dio dobrog života, baš kao što su i dobra jela, kao što su to i umjetnost, književnost, glazba... Na desetke milijuna dolara i darovao je Sveučilištu Kalifornije u Davisu, za Robert Mondavi Institute for Wine and Food Science, za koncertnu dvoranu i zgradu opere, te za njemu najdraži projekt – Copia: The American Center for Wine, Food and the Arts in Napa.
Odredivši visoke standarde i ciljeve za vlastitu vinariju, svojim je primjerom inspirirao druge kalifornijske vinare da proizvode vina koja će se moći natjecati s najboljim vinima svijeta jer i htio je da sva kalifornijska vina, ne samo njegova, budu svjetska klasa. Mentor mnogima, svoja znanja, iskustva, svoja otkrića, nesebično je uvijek dijelio sa svima. Spremno je i od drugih učio, razmijenjivao ideje s mnogim ljudima. Svoju je vinariju smatrao učionicom, a sebe vidio kao znatiželjnog, strastvenog profesora. Mondavijeva sposobnost da druge nadahnjuje i da ih vodi, te njegova strast za najbolje, savršeno, vrhunsko, i bili su ključ njegovog uspjeha. Njegova vizija, njegova energija i njegova karizma, stoje iza uspjeha svake vinarije u dolini Napa.
Imao je kritičara, bilo je zlobnika, ali, vidite, oko devedeset pet posto svih današnjih vinarija u dolini Napa osnovano je i podignuto nakon vinarije Roberta Mondavija, Mondavi je “kumovao” američkim vinima. G. 1966., kad je Robert Mondavi Winery bila pokrenuta, Kalifornija je još uvijek bila poznata po uglavnom jeftinim i inferiornim vinima. Mondavijeva će vinarija odrediti ton i stil desecima drugih u Napi. Bit će, onako lijepa i za Napu tada neobična, u španjolskom kolonijalnom stilu rane Kalifornije, pozdravljena i kao arhitektonsko remek-djelo, ostati do današnjeg dana najpopularnija turistička atrakcija, ali ono što je važnije – postat će simbolom vitalnosti, snage i entuzijazma, sve odlike potrebne za čovjeka koji je u 52. godini života krenuo s novim biznisom i izgradio prvu značajniju novu vinariju u Napi od ukidanja onog nesretnog razdoblja zvanog prohibicija.
U autobiografiji “Harvests of Joy,” Berbe veselja (1998), Robert Mondavi, rođen 1913. godine, u Hibbingu, u Minnesoti, sin siromašnih doseljenika iz Sassoferrata, u talijanskoj pokrajini Le Marche, pisao je: “Za neke u Napa Valley, proizvodnja vina bila je biznis, ugodan način zarađivanja za život. Ne za mene. Za mene, vino je oduvijek bilo nešto puno više i veće, još uvijek jest. Vino je za mene strast. Vino znači obitelj i prijatelje. Toplinu srca i darežljivost duše. Vino je umjetnost. Ono je kultura. Ono je bit civilizacije i Umjetnosti Života. Ono je s nama više od sedam tisuća godina, gotovo otkako je civilizacija počela, i stoljećima, pjesnici, slikari, glazbenici i filozofi pjevaju u slavu vina. Njegove vrijednosti odobrava i Biblija. Vino meni znači i više od toga. Kad podignem čašu istinski dobrog vina, kad se divim njegovoj boji spram svijetla, kad je prinesem nosu i uživam u njegovim aromama, znam da je vino, više od svega, blagoslov, milost, dar prirode, radost tako čista i elementarna kao što su tlo i loza i sunce od kojih je ono i poteklo. ‘Život je Vino,’ rekao je Petronije, prije dvije tisuće godina, znam točno što je želio reći tim riječima.... Toliki ljudi, muškarci i žene, tragaju i tragaju, ali nikad strast u sebi ne nalaze. Ne nalaze onaj zov, ne nalaze osjećaj misije koji bi zapalio njihova srca i značenjem i veseljem ispunio njihove živote. Toliki sanjaju o vlastitom biznisu, ali ne posjeduju potrebne vještine, nemaju potrebne resurse, a nedostaje im i vizija za pokretanje biznisa i postizanje uspjeha. Ja sam jedan od sretnika. Svoju sam strast otkrio rano u životu. Tri sam desetljeća tu strast slijedio, učeći o vinu i biznisu. Kad sam odlučio poći svojim putem, imao sam potrebne vještine, znao sam gdje naći financijsku potporu. A ideja-vodilja? I kako uspjeti u biznisu? I tu sam imao sreće. Kad sam odlučio otvoriti Robert Mondavi Winery, inspiraciju i savjete dali su mi dvoje ljudi koji su mojem srcu bili bliski i dragi: Rosa i Cesare Mondavi... Sanjati je lako, pretvoriti snove u stvarnost - sve samo ne to. Malo je onih koji koji imaju načina i sredstava realizirati svoju viziju... Na lekcijama i vrijednostima koje sam naučio od majke i oca odredio sam vlastitu etiku za svoju novu vinariju – biti najbolji, pod svaku cijenu. Bez obzira koliko rad bio težak, bez obzira na osobnu žrtvu. Da, radit ću kao fanatik, i svakoga oko sebe ću tjerati da radi kao fanatik, ali svi su veliki umjetnici fanatici... Ako smo htjeli ući u redove najboljih, ako smo htjeli svojim vinima stati uz velika vina Burgundije i Bordeauxa, onda smo se i sami morali voditi jednako oštrim standardima. Ako smo željeli ući u carstvo umjetnosti, znao sam da moramo.... u sebi njegovati strast za savršena vina. I ništa manje od toga.” [Iz poglavlja Heart and Soul i A Passion for Perfection]
Iako s diplomom iz biznisa, sa Stanforda, Mondavijeva poslovna pronicavost i njegova vizija nisu išle ruka pod ruku; g. 2004., vinarija, koja je u međuvremenu postala kompanija – Robert Mondavi Corporation – morala je biti prodana, zbog pada u prodaji i obiteljskih prepirki oko toga kako njome treba upravljati. Ali Mondavijeva vizija napravit će od njega jednu od najutjecajnijih ličnosti kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva, sada vrijednog, godišnje, vise 20 milijardi dolara. Mondavijeva je misija, u to nema dvojbe, ispunjena. Za poboljšanje sveučilišnih programa, industrije vina, poljoprivrede, države Kalifornija i još puno dalje izvan tih granica.