Zagovornici intervencija kažu da je miroljubivo rješavanje sporova i uspostava demokratskog oblika vlade ključna za stvaranje stabilnog i prosperitetnog društva. Međutim, kritičari kažu da se demokracija ne može nametnuti nekoj zemlji. U četvrtom nastavku naše serije o državama na rubu kolapsa govorimo o tome kako međunarodna zajednica koristi tzv. "meku silu", kao što je ekonomska pomoć i programi obrazovanja, da bi promijenila stavove i osjećaje stanovništva.
U kurdskom mjestu Irbil Chilara Hardi nedavno je organizirala umjetničku izložbu na otvorenom koja se bavi temom nasilja nad ženama u toj regiji. To je zločin, kaže ona, koji je u prošlosti često prošao neprijavljeno.
Hardi je na čelu kurdskog centra žena u Irbilu koji vodi radio postaju, u koju se slušatelji mogu javljati, a koju vode žene i namijenjena je ženama. Međunarodne humanitarne organizacije financiraju tu radio postaju. Stručnjakinja za države na rubu kolapsa Paulina Baker iz Zaklade za mir kaže da ovakvi programi mogu pomoći kurdskoj regiji da zacijeli dugogodišnje rane rata. "Ako možete početi razvijati vladavinu zakona, okruženje gdje ljudi mogu početi ispravljati stvari koje ih muče kroz civilne ustanove i mogu o njima otvoreno govoriti, onda mislim da ćete u budućnosti imati i pomirenje".
Gospođa Barker kaže da nakon uspostavljanja sigurnosnog okruženja i obnove gospodarstva, zemlje koje se oporavljaju trebaju promicati vladavinu zakona i demokraciju kako bi ostale stabilne i sigurne. Primjerice, u Sierra Leoneu međunarodne su organizacije djelovale u pozadini kako bi podržale izbore i vladavinu zakona.
Marie Ann Isler, glavna promatračica Europske unije tijekom prošlogodišnjih izbora u Sierra Leoneu kaže da je miroljubivi transfer vlasti pravi test nove demokracije. "To je uistinu novi korak – da se prihvate rezultati. A možda neke političke stranke nisu spremne prihvatiti rezultat. I to je korak prema demokraciji".
Pomoćnica glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za mirovne operacije Jane Holl Lute kaže da i miroljubiva promjena traži dugotrajnu predanost. "Dugo nakon što izblijede novinski naslovi i dugo nakon što je pažnja koncentrirana na neku krizu i borbe, nastavlja se mukotrpan posao obnove nakon sukoba što može trajati i 10 ili 20 godina".
Čak i neki kritičari politike 'izgradnje nacija', kao što je Christopher Preble iz Instituta Cato, podržavaju korištenje novca i stručnjaka kako bi se utjecalo na neke zemlje, radije negoli korištenje vojne sile za uvođenje demokracije. "Ne vjerujem da je američka vlada u poziciji da diktira ili planira taj proces. Takve institucije i norme razvijaju se tijekom dugog razdoblja i moraju biti nešto što izrasta iznutra, a ne što je nametnuto izvana".
Podrška poštenim izborima ne dovodi uvijek do prijateljski nastrojenih vlada. Na palestinskim izborima 2006. godine i nedavnim u Pakistanu odbačeni su politički čelnici koji su prijateljski raspoloženi prema američkoj vanjskoj politici. Ipak, pristaše demokracije kažu da je vjerojatnije da će demokratski izabrane vlade nesporazume rješavati mirnim putem.