Najveći filmski događaj u New Yorku, Tribeca Film Festival, ove godine prikazuje 120 filmova u kino dvoranama na Manhattanu. Dvanaestodnevni festival svojedobno je organiziran s ciljem oživljavanja ekonomije na Manhattanu nakon terorističkih napada u rujnu 2001, kao i za prikazivanje stranih filmova koji inače u Americi možda ni ne bi bili prikazani.
U ovogodišnjem programu Filmskog festivala Tribeca je i dokumentarni film "Man on Wire", koji podsjeća na uzbudljive trenutke iz ranih dana Svjetskog trfovinskog centra, kaže direktor festivala Peter Scarlet.
"Filmski festival Tribeca rođen je iz pepela 11. rujna 2001, i kao odgovor na uništenje tornjeva blizanaca Svjetskog trgovinskog centra. Dokumentarni film Jamesa Marsha govori o poduhvatu izvjesnog Philippea Petita, početkom sedamdesetih, koji je na razapetoj žici između dva tornja ne samo hodao nego i plesao na toj žici," kaže Scarlet.
Jedno jutro u kolovozu 1974, Njujorčani su na putu za posao – ako su samo podigli pogled – vidjeli nevjerojatan prizor: čovjeka kako stoji na žici, više od 400 metara iznad tla. 24-godišnji Petit, hodač po žici iz Francuske, prelazio je preko žice od jednog tornja do drugog i vraćao se natrag sve skupa osam puta prije nego što se predao policiji.
Film "Čovjek na žici" već je nagrađen na drugim festivalima, što bi ga, u uobičajenim okolnostima, - kako kaže Peter Scerlet -, diskvalificiralo iz konkurencije Filmskog festivala Tribeca. "U načelu ne ponavljamo filmove koji su već bili prikazani na drugim festivalima u Sjevernoj Americi, no Čovjek na žici je izgledao kao obavezni izuzetak: on govori o jedinstvenom trenutku u povijesti New Yorka i podsjeća nas na izvjestan način i koja je uloga nekog dobrog filmskog festivala – balansiranje na tankoj liniji između umjetnosti i komercijalnosti. To je ono što mi i pokušavamo s Tribecom i ove godine," kaže Scarlet.
Na 'komercijalnoj' strani, festival je bio otvoren prikazivanjem holivudske komedije "Baby Mama", o jednoj ženi od karijere koja plati ženi iz radničke klase da bude surogatna majka njezine bebe: da prenese trudnoću i rodi tu bebu.
Kao i ranijih godina, međutim, većina od ovogodišnjih 120 filmova na Filmskom festivalu Tribeca, iz 41 zemlje, ozbiljni su dokumentarci ili drame. Mnogi govore o ljudima čiji su životi dovedeni u kaos – ili nasilno prekinuti! – ratom i drugim oblicima političkog nasilja.
"Fire Under Snow" dokumentarni je film o jednom tibetanskom redovniku koji je zbog svog miroljubivog neslaganja proveo u kineskom zatvoru 33 godine.
Igrani film "Ramchand Pakistani" temelji se na istinitoj prići i govori o osmogodišnjem pakistanskom dječaku, pripadniku hinduske kaste Dalit, odnosno nedodirljivih, koji slučajno zaluta preko granice, u Indiju, 2002. godine. Kada ga njegov otac ode tražiti, obojica budu uhićena i provedu pet godina u zatvoru u Indiji.
Dokumentarac "Kassim the Dream" portret je boksačkog šampiona Kassima Oume, koga muči njegova stravična prošlost otetog djeteta vojnika u Ugandi.
Direktor festivala Peter Scarlet kaže da, poput svih dobrih filmova, i ovi pomažu u međusobnom razumijevanju ljudi iz različitih sredina, čak omogućuju gledateljima da nekoliko sati zamalo i žive u toj drugoj kulturi. "Razumjeti kakvi su i kako žive ljudi s druge strane svijeta, ljudi koji možda od nas izgledaju drugačije i za koje možda mislimo da su jako drugačiji od nas … mislim da je jedina šansa da stvarno saznamo nešto o našim zajedničkim osobinama, o onome što je srž ljudskosti, u tome da vidimo filmove iz tih drugih strana svijeta. Zato i postoji ovaj festival," kaže Scarlet.
Većina filmova koji se prikažu na Filmskom festivalu Tribeca ne bi drugačije došla u njujorška kina, kaže Scarlet. Zahvaljujući festivalu, svake godine izvjestan broj tih filmova bude otkupljen za distribuciju, pa tako stigne i do gledatelja u drugim američkim gradovima, a i u svijetu.