Linkovi

Charles Simic - pjesnik laureat Sjedinjenih Država


U Americi obično je javno najeksponiraniji pjesnik pjesnik lauret Sjedinjenih Država, što je počasni položaj koji najuglednijim bardovima dodjeljuje Kongresna knjižnica, obično na godinu dana.

Charles Simic rođen je kao Dušan Simić u Beogradu 9. svibnja 1938. godine. Izborana lica s duboko usađenim očima, Simic u svakom pogledu izgleda kao stereotip starijeg pjesnika s kompleksnim unutarnjim životom. Međutim, najpoznatiji je po jednostavnosti svojih pjesama koje su razumljive, iako ponekad s primjesom nadrealizma, kao što možemo vidjeti ukraćem ulomku iz pjesme Večernja šetnja.

Nebo na kraju ceste bez oblaka i plavo.

Noćne ptice poput djece

Koja ne žele doći na večeru.

Izgubljene djece u šumi na koju se spušta sumrak.

Mnogi pjesnici laureati postavili su si cilj da izlože radosti pjesništva svakodnevnom životu Amerikanaca. Charles Simic kaže da je poezija već popularnija u Sjedinjenim Državama negoli u mnogim drugim zapadnim zemljama.

Ukazuje na milijune knjiga poezije koje se prodaju svake godine, mnoštvo sveučilišnih programa na kojima se izučava pisanje poezije i konstantno dobru posjećenost večeri čitanja poezije koje je vidio diljem zemlje od velikih gradova do zabačenih zaseoka. "Nije da postoji neka hitnost da se nešto učini. Američka je poezija u dobrom stanju. Riječ je o sofisticiranoj publici koja poeziju prati godinama".

Simic kaže da kad je počeo pisati poeziju tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća rijetko je susretao druge koji su također pisali pjesme, međutim, to se izmijenilo. "Postoji nešto u poeziji što ispunjava jednu potrebu. Sve vrste institucija pokušavaju izbrisati pojedinca kao jedinstveno biće. Tako da je poezija jedino mjesto gdje biće, svjesno svoje smrtnosti, svoje vlastite važnosti, ako hoćete, može reći nešto o čudnovatosti svijesti koja zna 'ovdje sam sam i pokušavam stvarima dati smisao'".

Ponekad se Simic koncentrira na usamljenost koju čovjek osjeća s drugima u nazočnosti nepristrane prirode, kao u sljedećem ulomku iz pjesme Okupljanje oblaka koja se događa na veličanstvenoj obali New Hampshira dok ljeto uzmiče pred dolaskom jeseni.

Izgledalo je kao život kakav želimo.

Divlje jagode sa šlagom ujutro.

Sunčeva svjetlost u svakoj prostoriji.

Nas dvoje šećemo uz more goli.

Neke večeri, međutim, nismo bili

Sigurni što dolazi sljedeće.

Poput glumaca tragičara u kazalištu koje je zahvatio požar,

S pticama koje su kružile oko naših glava,

Tamni borovi čudno mirni,

Svaka stijena kojom smo koračali zakrvavljena zalaskom sunca.

Simic kaže da američko pjesništvo karakterizira ispovjedni sadržaj, kao da Amerikanci vjeruju da male pojedinosti nečijeg života automatski zanimaju druge. Takav stil bio bi nezamisliv u istočnoj Europi gdje je Simic proveo veći dio svog djetinjstva i koja je često predmet njegova pjesništva. U svom tipično paradoksalnom stilu Simic se prisjeća djetinjstva u ratom razorenom Beogradu kao svojevrsne zabave. "Ne govorim o samom bombardiranju. Bombardiranje vas uvijek prestraši. Već sam rat…ako ste dijete u središtu grada i vaši su roditelji prezauzeti drugim groznim stvarima koje se događaju…imate minimalnu roditeljsku kontrolu. Vidite puno stvari. Nemate puno razuma. Ne shvaćate da je to nešto što ne bi smjelo biti. Da to nije kako svijet izgleda".

U Simicevoj pjesmi Vanjština kameje prisjeća se kako je sa svojom djecom gledao stari snimak filmskih vijesti. U jednom kratkom segmentu Simic se pojavljuje kako stoji s gomilom usred ruševina jedne beogradske kuće, međutim, njegova ga djeca nisu prepoznala.

To sam ja tamo, rekoh klincima,

Stisnut između muškarca

S dvije podignute ruke u zavojima

I starice s otvorenim ustima

Kao da nam pokazuje zub

To strašno boli.

Stotine puta

Prevrtio sam vrpcu, niti jednom

Me nisu ugledali

U toj velikoj sivoj gomili,

Koja je bila poput bilo koje druge sive gomile.

Simic kaže da kad je prvi put s roditeljima stigao u New York u dobi od 14 godina, bio je zaprepašten bojama – jarko žuti taksiji, ružičaste haljine, šareni uzorci odjeće i glazba novog grada, kao i s mučnim načinom na koji to koegzistira s prljavštinom Times Sqaurea i patnjama koje je također vidio na ulicama Manhattana. Posljednja objavljena zbirka pjesama aktualnog američkog pjesnika laureata Charlesa Simica objavljena je pod naslovom Glasovi u tri ujutro.

XS
SM
MD
LG