Linkovi

Arhivska knjižnica filmskih vijesti - prozor u povijest


U ovo naše vizualno doba, vijesti sa svih strana svijeta pojavljuju se na televiziji, na našim kompjuterima, pa i celularnim telefonima, koji puta samo nekoliko sekundi nakon što su se dogodile. No, prije samo nekoliko desetljeća, jedini način na koji su ljudi vidjeli sninmke događaja bilo je u filmskim vijestima, prije projekcije filma u lokalnim kinima. Mnogi od tih ranih filmova u međuvremenu su izgubljeni, ali stotine sati filmskih traka s vijestima obnovljene su i čuvaju se u posebnoj arhivskoj knjižnici na Sveučilištu South Carolina.

Od 1911. pa do početka televizijske ere, ranih pedesetih godina, metalni kolutovi s filmskim trakama otvarali su ljudima prozor u svijet. Diljem Sjedinjenih Država, ljudi bi vidjeli filmske novosti prije filma, koji se prikazivao u njihovim kinima.

Greg Wilsbacher je direktor Arhivske knjižnice filmskih vijesti na Sveučilištu South Carolina: "Vizualne prikaze vijesti Amerikanci su vidjeli samo u svojim kinima i to dvaput tjedno. Sve skupa je bilo pet glavnih filmskih vijesti, po dva izdanja tjedno i oni su se prikazivali prije filma. U najboljem slučaju, u nekom od velikih gradova, moglo se ukupno vidjeti deset raznih filmskih vijesti tjedno."

Filmske vijesti su postale stvarno popularne tek sa zvučnim filmom, a, u vrijeme Drugog svjetskog rata, posjetitelji su mogli gledati izvođenje pojedinih ratnih operacija, čak i kad su se one dogodile samo nekoliko tjedana ranije. Danas, ljudi vide snimke zbivanja sa raznih strana svijeta gotovo momentalno, zahvaljujući satelitima i digitalnim linijama dok milijuni i profesionalnih i amaterskih fotografa snimaju događaje na svojim malim digitalnim kamerama. Ali, početkom dvadesetog stoljeća, vizualne prikaze se snimalo na film koristeći glomazne naprave koje je ili trebalo vrtjeti rukom ili ih je pogonio jednostavni motor na oprugu.

U arhivi filmskih vijesti, Greg Wilsbacher održava veliku zbirku starih kamera. "Ova Bell & Howell 35-milimetarska kamera u svoje je vrijeme bila smatrana prijenosnom. Imala je motor na oprugu, nije bila na struju. Težila je 4 i pol kilograma, a snimala je na jedan magazin s filmom oko dvije minute," kaže Wilsbacher.

Kamermani su putovali po svijetu da bi snimali određene događaje. Ponekad bi imali sreće i našli se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Wilsbacher kaže da se to dogodilo kamermanu Al Bricku kada su Japanci napali Pearl Harbor na Hawajima, u prosincu 1941. "On je upravo to jutro vozio u Pearl Harbor, s prijateljem koji je bio časnik na brodu USS Arizona. Dakle, našao se na samom mjestu napada sa svom opremom spremnom točno kad su bombe počele padati. Tako je i dokumentirao velik dio tog napada."

Prije gotovo 30 godina, kompanija tada poznata kao Twentieth Century Fox donirala je svoju zbirku filmskih vijesti Fox-Movietone Sveučilištu South Carolina, gdje bi zbirka bila restaurirana, zaštićena i arhivirana kako bi ju javnost mogla koristiti.

Greg Wilsbacher kaže da je njegov arhiv surađivao s Kongresnom knjižnicom kako bi svaka sličica s filmske trake bila digitalizirana uz vrlo visoku razlučivost. "To će nam u budućnosti omogućiti da, ako bude trebalo, te digitalizirane prikaze vratimo na filmsku traku i prikažemo ih pomoću projektora. Takve snimke možemo pokazati u kinima čak i ako originalna traka bude već u lošem stanju jer smo napravili visokokvalitetne digitalne kopije. Isto tako, te materijale možemo distribuirati putem Interneta."

U prostorijama same arhivske knjižnice na Sveučilištu South Carolina mogu se pregledavati stotine sati video kopija originalnih snimaka, a mnogi kraći isječci nude se i na web stranici sveučilišta. Visokokvalitetne kopije dostupne uz, uz naknadu, profesionalnim filmašima i medijskim organizacijama. Ono što je nekad predstavljalo prozor u aktualna zbivanja u svijetu, sada služi kao prozor u povijest.

XS
SM
MD
LG