“Mary Lou je osoba koja je u potpunosti prešla granice one etikete ‘žena-glazbenik.’ Uživa duboko štovanje svih, i muškaraca i žena, jer svoju umjetnost temeljito poznaje i svi znaju da je ona temeljito poznaje. To je i razlog zbog kojega je tako visoko u hijerarhiji jazza; to, i činjenica da je tijekom cijele svoje karijere prednjačila kao inovatorica,” rekla je, za Mary Lou Williams, Marian McPartland, “prva dama jazz-klavira.”
Jazz-kritičar John Wilson pisao je: “Zahvaljujući činjenici da su se njezin život i njezina karijera preklapali s gotovo svakim razdobljem u jazzu, Miss Williams je jedinstveni, živi muzej povijesti jazza.”
U autobiografiji Music Is My Mistress, Duke Ellington je pisao: “Mary Lou Williams je vječno suvremena, stalno nova, stalno svježa. I u skladanju i u svom muziciranju uvijek je bila korak ispred drugih. Njezina glazba zadržava – i održava – standard kvalitete za sva vremena. Bila je soul on soul.”
Dan Morgenstern, znani jazz-kritičar, jazz-povjesničar i direktor Instituta za studij jazza pri sveučilištu Rutgers, rekao je: “Mary Lou je doista bila jedna od najboljih žena u jazzu, i jedna od njegovih najvećih ličnosti, točka.” (http://newarkwww.rutgers.edu/ijs/mlw/roots.html)
Mary Lou Williams - pijanistica, skladateljica, aranžerka - bila je prva koja je sebi otvorila put u muški klub kakav je jazz nekad bio, a to ponekad zna biti i danas. Dosegnula je status koji je izmicao mnogima – jednaki, ravnopravni status sa svima drugima, nepokolebljivo štovanje svojih kolega-muškaraca. Sama je voljela govoriti da “žestoko, kao muškarac” i svira...
Rođena u Atlanti, 1910. godine, kao jedno od jedanaestero djece, Mary Lou Williams je rano, s obitelji, preselila u Pittsburgh i u dobi od samo četiri godine, na glasoviru, na kojemu je bila samouka, mogla je odsvirati sve što bi samo jedanput čula. Sa šest je godina već zarađivala za svoju braću i sestre. Do svoje dvanaeste, Mary Lou je temeljito svladala sve tadašnje salonske hitove, ragtime, stride, boogie-woogie, valcere, koračnice i popularne irske pjesme... no, tek je s 20 naučila čitati i pisati note i po prvi puta se, sa swing-bendom Andy Kirk’s Twelve Clouds of Joy, pojavila u ulozi skladateljice i aranžerke.
Živjela je i djelovala u Memphisu, Oklahoma Cityju, Tulsi, Chicagu, Kansas Cityju... I bila je glavna sila u razvoju Kansas City swinga, bila jedna od najtraženijih skladateljica swing-razdoblja, ali i jedna od glavnih u revoluciji bebopa. Svoju je neobičnu odiseju jazzom započela u danima kad je Louis Armstrong bio na vrhuncu, napisala na stotine skladbi i aranžmana, za Armstronga, za Caba Callowaya, Earla Hinesa, Bennyja Goodmana, Tommyja Dorseyja, sama snimila više od stotinu ploča, surađivala s Artom Blakeyjem, Dukeom Ellingtonom i nebrojenim drugima, bila prijateljica i mentorica još mladim bop-glazbenicima Theloniousu Monku, Charlijeu Parkeru, Dizzyju Gillespieju, otišla još dalje, do avangardnog jazza, pa i dalje – do skladanja crkvene glazbe, himni i misa. Dok je u New Yorku živjela, napisala je i izvela, 1945. godine u Town Hallu, orkestralno djelo Zodiac Suite, u pratnji New York Philharmonic orkestra. Nastupila je na Newport Jazz Festivalu, 1957., početkom pedesetih provela dvije godine u Europi, sudjelovala na legendarnom Monterey Jazz Festivalu, 1965., održala koncert u Bijeloj kući za predsjednika Jimmyja Cartera 1978., šezdesetih godina osnovala i Pittsburgh Jazz festival. Godine 1977., nastupila je u Carnegie Hallu, zajedno s pijanistom Cecilom Taylorom.
Po mnogostranosti, po mutlidimenzioniranoj talentiranosti malo je bilo onih koji su joj bili ravni. Bila je, po mišljenju mnogih, jedina istinski značajna žena u cijeloj povijesti jazza. Tijekom karijere duge više od pola stoljeća, Mary Lou Williams je stvarala glazbu punu ljepote, inspiracije i iznenađenja.
Jedini sam živi glazbenik koji je živio u svim razdobljima jazza, povjerila je Mary Lou Williams pijanistici Marian McPartland kad je ova, prije trideset godina, počela sa svojim radio-programom Piano Jazz i pozvala Mary Lou, među prvima, da bude gost programa. “I drugi su glazbenici,” dodala je tada, “živjeli u tim razdobljima, ali nikad nisu mijenjali svoj stil muziciranja.”
Njena sposobnost da upija nove zvuke i nove idiome i da ih inkorporira u vlastite, te njezina nemirna, znatiželjna traganja za novim formama u jazz-kompoziciji čine od Mary Lou Williams glazbenicu izvan svih kategorija. Bila je značajna swing-pijanistica koja je stalno istraživala i stalno svoj stil proširivala, ali nikad nije gubila osjećaj za blues.
Vrlo rano u svom životu bila je žrtva diskriminacije, naučila teške lekcije i iz intercrnačkog i iz crnačko-bjelačkog rasizma. U njujorškom Greenwich Villageu bila je jedna od prvih koja je probijala rasnu barijeru, četrdesetih i pedesetih godina.
Skladateljica, pijanistica, aranžerka... pedagog, povjesničarka glazbe, uzor drugim glazbenicima, ali i nadarenoj, siromašnoj crnačkoj djeci s kojom je neumorno radila cijelog života, i humanitarka koja je osnovala zakladu Bel Canto, za pomoć glazbenicima, žrtvama droge i alkohola.
Umrla je 1981., od raka, u dobi od 71 godine. Ostavila je za sobom pionirsko nasljeđe jazza. Jednom, pred kraj života, Mary Lou Williams je rekla: “Hej, uspjela sam, zar ne? Kroz mulj i blato!“