Program pod imenom Big Read ima za cilj razvoj pismenosti, čitanjem knjiga, ali istovremeno okuplja zajednicu jer svatko čita istu knjigu, u isto vrijeme, i onda se nalazi s drugima, za diskusiju. Program je, 2006. godine, u deset zajednica pokrenula Nacionalna zaklada za umjetnosti, zabrinuta da se u Sjedinjenim Državama premalo čita. Samo dvije godine kasnije, u program se uključilo više od 125 gradova. Javne knjižnice u svakoj od tih zajednica biraju knjige za svoje programe pa je, tijekom proteklih godina, bilo uključeno dvanaest naslova, među njima – Veliki Gatsby, Francisa Scotta Fitzgeralda, Zbogom oružje, Ernesta Hemnigwaya, Ubiti pticu rugalicu, roman Harper Lee. Ove godine, knjižnice u Muncijeu, u saveznoj državi Indijani, odabrale su Tolstojevu Smrt Ivana Iljiča i pozvale posebnog gosta za diskusiju.
Vrhunac jednomjesečnog programa bio je dolazak autorovog prapraunuka, Vladimira Tolstoja. Govoreći uz pomoć tumača, Tolstoj je izrazio veliko zadovoljstvo pozivom za sudjelovanjem u programu, jer, kako je rekao, Ivan Iljič je prva knjiga jednog neameričkog autora u programu Big Read.
Program Big Read, rekao je, od izuzetne je važnosti, i dodao kako bi volio da takav postoji i u Rusiji jer i tamo mlađe generacije čitaju knjige sve manje i manje.
Tolstoj je okupljenima rekao da Ivan Iljič govori o osnovnoj ljudskoj potrebi da se život živi iskreno, otvoreno, bez pretvaranja i da je to ono što tu pripovjetku čini pristupačnom i razumljivom svima.
Kristin Schwartz, koja Ivana Iljiča nije pročitala, došla je na diskusiju na nagovor svog ruskog prijatelja. Fascinirana utjecajem koji je Lav Tolstoj imao diljem svijeta, a i utjecajima koje su drugi i druge ideje poput nenasilnog otpora imali na njega, rekla je:
“Nisam bila svjesna u kojoj mjeri su njegova djela bila politički i filozofski obojena, toliko je povijesnog značaja u njima. Oduševljena sam onim: Thoreau je bio sjeme, Tolstoj stablo, plod Mahatma Gandhi. Nisam pročitala puno Tolstoja, ali jesam Thoreaua, veselim se sada pročitati više Tolstojevih stvari i otkrivati tu povezanost.”
Reakcije poput te upravo je ono čemu su se organizatori nadali kad su odabrali Smrt Ivana Iljiča. Donna Brown radi u javnoj knjižnici Muncijea:
“Vrlo smo zadovoljni. Zbilja nismo znali sto očekivati. Danas, kao što vidite, mjesta ima samo za stajanje i svi koji su došli odrasli su čitatelji. To nas jako veseli. Ljudi stoje u redu za potpis, kao da se radi o nekoj rock-zvijezdi.”
Vladimir Tolstoj, osim što je prapraunuk Lava Tolstoja, direktor je Tolstojevog muzeja na obiteljskom imanju Jasnaja poljana, jugozapadno od Moskve. Proucavati Tolstojeva djela u njegovom domu od velike je važnosti, kaže on, jer nemoguće ih je odvojiti od zemlje i kulture u kojoj su pisana:
“Vladimir Tolstoj izražava nadu da oni čitatelji koji su se s Tolstojevim pisanjem upoznali po prvi put preko Ivana Iljiča neće na tome stati nego nastaviti sa čitanjem njegovih drugih djela.”
Ona su, kaže Galina Aleksejeva, direktorica akademskog programa Muzeja Lava Tolstoja, imala odjeka kod ljudi diljem svijeta. Ne iznenađuje, rekla je, to što bi veza između Amerikanaca i Tolstoja mogla biti vrlo duboka:
“Da je Lav Tolstoj danas živ, vjerujem da bi bio vrlo sretan zanimanjem američkih čitatelja za njegova djela jer Tolstoj je Ameriku jako volio i primio je preko dvije i pol tisuće pisama od Amerikanaca. Između Tolstoja i mnogih američkih pisaca, a i ličnosti iz američkog javnog života, postojale su bliske veze. Lijepo je da se ta tradicija nastavlja.”
Ono što je ruske posjetitelje iznenadilo bilo je to koliko ozbiljan interes su američki čitatelji pokazali za Ivana Iljiča. Čitale su ga, u okviru programa Big Read, i neke zajednice u saveznim državama Illinois i Pennsylvania i pitanja koja su mu postavljali, kaže Vladimir Tolstoj, ostavila su na njega duboki dojam. Naročito pitanja od strane mladih, od studenata. Bila su otvorena i precizna, kaže on, nikako općenita. I tražili su otvorene i precizne odgovore na ta pitanja.
Takva otvorenost i iskrenost zacijelo bi godila i njegovom prapradjedu, Lavu Tolstoju.