Mnogi su se lingvisti, i drugi, bavili pitanjem porijekla izraza OK? Bilo je onih koji su tvrdili da je potekao od grčkog ola kala, u značenju “sve u redu.” I onih koji su vjerovali da izraz potječe od dvije francuske riječi – aux Cayes, “iz Cayesa,” luke na Haitiju koju su američki mornari cijenili po kvalitetnom rumu i duhanu. Bilo je i onih koji su tvrdili da je izraz došao iz jezika Choctaw Indijanaca, čija riječ okeh znači “doista.” Ili iz jezika zapadnoafričkog jezika Wolof na kojemu waw kay znači “da.” Ili da je izraz potekao od Keokuk Indijanaca, čiji je poglavica Old Keokuk sebe potpisivao samo inicijalima – OK.
Teorija je bezbroj i svaka je slikovita i zanimljiva. Pouzdano se, međutim, zna da se izraz OK, u pisanom obliku, prvi puta pojavio 1839. godine, u Boston Morning Postu. U istoj rečenici i u skraćenom i u punom obliku - O.K. i “all correct.” Ali zar ne bi onda trebali pisati A.C. umjesto O.K.? Etimologiju riječi OK, kao i bogati folklor koji je okružuje i protivničke teorije, podrobno je objasnio Allen Walker Read, bivši profesor lingvistike na sveučilištu Columbia, serijom članaka pisanih za časopis American Speech, u razdoblju od 1963. do 1964. godine. Dva slova – OK – tvrdi on, stoje za “oll korrect,” namjerno pisano nepravilno, jer komične su skraćenice bile jako u modi 30-ih i 40-ih godina 19. stoljeća.
Lingvist Erin McKean ukazuje, primjerice, na današnji Internet jezik, također sa skraćenim i često pogrešno pisanim engleskim riječima – LOL (laughing out loud) ili TTYL (talk to you later) ili kewl, umjesto cool.
Dok su neki drugi izrazi i skraćenice popularni u američkom engleskom u 19. stoljeću nestali iz uporabe i pali u zaborav, OK se zadržao. Zahvaljujući, dijelom, i “podršci” koju je dobio od tadašnjeg predsjednika Martina Van Burena. Van Buren se rodio u mjestu Kinderhook, u saveznoj državi New York, pa su ga popularno zvali “Old Kinderhook,” ili skraćeno – OK. Njegova je reizborna kampanja, 1840. godine, bila tako žestoka, predizborna utrka s legendarnim generalom, i vigovcem, Williamom Henryjem Harrisonom tako tijesna, da su izraz široko rabili i zlorabili na objema stranama. Da bi naškodili Van Burenovoj demokratskoj stranci netko je iz protivničkog tabora proširio glasinu da je OK zapravo došao od navodno nepismenog Van Burenovog prethodnika, predsjednika Andrewa Jacksona, također demokrata, koji, eto, zbog svog skromnog porijekla i još skromnijeg obrazovanja nije znao kako pravilno pisati “all correct” pa je koristio samo dva početna slova.
Za Van Burena, Old Kinderhooka, kampanja je loše završila – za devetog je predsjednika bio izabran njegov protivnik, Harrison – ali izraz OK postao je fenomen koji se raširio diljem Sjedinjenih Država. I svijeta. U uporabi već barem 170 godina, najpopularnija riječ američkog engleskog jezika, koriste je od Calcutte do Johannesburga, od Pariza do Beijinga.
Pisao je o njoj i slavni novinar H. L. Mencken, “mudrac” kako su ga zvali, “iz Baltimorea.” U svom klasiku The American Language, o razlikama između britanskog i američkog jezika, Mencken je, 1921. godine, za OK rekao “najsvijetliji i najuspješniji od svih amerikanizama”, a onda citirao i riječi Johna Farmera, autora knjige Amerikanizmi, napisane 1889. godine: “Amerikanci, u pravilu, koriste skraćenice u mjeri koja je Evropi potpuno nepoznata i strana. Ta crta američkog karaktera zamjetna je u svakoj sferi američke misli i života.”
Iz jezika Choctaw Indijanaca ili pod utjecajem afro-američkog govora ili, pak, političkog govora... OK je, slažu se lingvisti, vjerojatno najpopularnija riječ američkog engleskog jezika.
We are all OK, poručio je i astronaut John Glenn, koji je upravljao kapsulom Mercury Friendship 7, za vrijeme prvog američkog orbitalnog leta oko Zemlje, 20. veljače 1962. godine.