Ovog tjedna u rubrici Profili Amerikanaca govorimo o Jody Williams, dobitnici Nobelove nagrade za mir, koja je svoju posvećenost borbi za građanska prava i humanitarne ciljeve pretvorila u globalnu kampanju za zabranu nagaznih mina.
Jody Williams rođena je u jednom gradiću u zabačenom dijelu države Vermont 1950. godine. Bila je drugo od petoro djece. Ljeta je provodila praveći sendviče koje je njen otac prodavao. Kaže da je to 'bio idealan život, s malo problema'. "Odrasla sam vjerujući u mitove o Sjedinjenim Državama, o borbi za demokraciju, samoodređenje i druge lijepe stvari. Nisam razumjela da su neki od njih istina, a neki nisu" - kaže o svom odrastanju Jody Williams.
Kao studentica na sveučilištu Vermont krajem šezdesetih postala je aktivna u pokretu za građanska prava. Sudjelovala je u demonstracijama protiv rata u Vijetnamu. Poslije koledža, Jody Williams je predavala engleski u Meksiku, gdje je razvila zanimanje za latinoameričku kulturu.
Ranih osamdesetih, u vrijeme političkih trzavica u Srednjoj Americi, Jody Williams je sa stotinama drugih Amerikanaca lijeve orijentacije odlazila u tu regiju da bi se uvjerili u činjenično stanje. Za vrijeme rata u El Salvadoru pomagala je u organizaciji medicinske pomoći, te je postala jaki protivnik američke politike u Srednjoj Americi, što, kaže ona, u to vrijeme nije bilo lako: "Ako se sjećate predsjednik Reagan i državni tajnik Alexander Haig su na Srednju Ameriku gledali u kontekstu borbe protiv komunizma. Pa ako ste se bavili bilo kakvom humanitarnom djelatnošću, zalagali se za građanska prava - za bilo što nije bilo u skladu s američkom doktrinom u toj regiji - bili ste proglašeni komunistom. Većinu Amerikanaca za tu problematiku nije bilo briga."
U Južnoj Americi se prvi put upoznala s problemom nagaznih mina, dugo nakon svršetka sukoba. 1992. godine Jody Willaims je pokrenula globalnu kampanju za njihovu zabranu. Pet godina kasnije, u prosincu 1997., predstavnici 121 zemlje potpisali su u Ottawi u Kanadi sporazum o zabrani nagaznih mina. Iste godine Williams je dobila Nobelovu nagradu za mir.
Njeni napori nisu tu stali. Međunarodna kampanja za zabranu nagaznih mina objedinjuje danas 1200 skupina u svijetu. Jody Williams njima pripisuje glavni uspjeh u borbi protiv nagaznih mina: "Od sredine devedesetih nije bilo značajnije trgovine minama. Nekad su ih proizvodile 54 zemlje, sada ih ima oko 12 a i neke od njih ih trenutno ne proizvode. Svake godine se sve više mina uklanja, a oko 42 milijuna ih je uništeno još u skladištima, u svojevrsnim preventivnim akcijama.
Jody Williams kaže da je kroz svoj rad naučila da borba mir nije neka utopijska vizija već vrst građanske odgovornosti za koju je potrebno puno teškog rada da bi se ostvarila. Ona više ne vodi kampanju protiv nagaznih mina, no još uvijek je predstavlja. Također podržava napore za zabranu kasetnih bombi, koje poput nagaznih mina predstavljaju dugotrajnu opasnost jer one neeksplodirane ostaju na terenu.
Jody Williams kaže da je to bilo očito za sukoba Izraela i Hezbollaha u Libanonu 2006: "U zadnjih 72 sata prije obustave vatre koje je već tad bilo dogovoreno, Izrael je bacio četiri milijuna kasetnih bombi na sela u južnom Libanonu, od kojih je milijun ostao neeksplodiran."
Jody Williams kaže da je ta opasnost potakla svijet na djelovanje. Pregovori o globalnoj obustavi uporabe kasetnih bombi bit će održani u Dublinu u svibnju, što će, smatra Jody Williams, približiti svijet korak bliže postizanju mira.