Mnogim učenicima obrazovanje je samo po sebi cilj koji ih motivira da puno uče, polažu ispite i redovito napreduju. No, izgleda da to nije dovoljna motivacija svih učenika. Zbog toga je, kako doznajemo iz priloga Faize Elmasry, nekoliko školskih okruga u Sjedinjenim Državama počelo s pokusnim programima koji za poboljšano pohađanje nastave i bolje akademske rezultate učenicima nudi – novac.
Ime ovog programa u Atlanti, u saveznoj državi Georgiji, je Earn and Learn, “Zaradi učenjem”, a to je upravo ono što učenici u tamošnje dvije škole i rade. Susan Hale iz školskog sustava u okrugu Fulton kaže da je za sudjelovanje u ovom 15 tjedana dugom programu iz svake škole izabrano 20 učenika: "Ove smo učenike odabrali jer su ili pali ili bili na putu da padnu matematiku i prirodne predmete. Oni se sastaju dva puta tjedno u grupama od po 10 učenika."
Ova poslije-nastavna poduka ne samo da je besplatna, već se za nju njenim polaznicima plaća osam dolara po satu. "Nadamo se da će učenici biti više motivirani, dobiti novu energiju i volju za školu općenito, te da će to rezultirati redovitijim pohađanjem, boljim ocjenama i vladanjem" - kaže gospođa Hale.
Ona dodaje da se učenike nagrađuje za ostvarene bolje ocjene. “Učenici viših razreda osnovne škole koji povise svoje ocjene do ‘četvorke’ ili više nagrađuju se bonusom od 75 dolara, a oni u srednjoj školi mogu dobiti do 125 dolara,” kaže Susan Hale.
U Baltimoreu, u državi Maryland, trideset troje srednjoškolaca sudjeluju u sličnom programu motivacije koji će trajati do kraja lipnja sljedeće godine. No, ove se studente novcem nagrađuje ne za ocjene, već za općenito poboljšanje rezultata, kaže Tisha Edwards iz Sustava javnih škola grada Baltimorea: "Njih ocijenimo prije nego što počnu s programom. Poticaj im se dade prema određenim mjerilima. Ako im se rezultat poboljša za pet posto, dobivaju 25 dolara. Ako to poboljšanje iznosi 15 posto, dobiju 35 dolara. Za 20 posto dodjeljuje im se 50 dolara, i tako dalje. Tako učenik može maksimalno dobiti 110 dolara. Ovaj se novac koristi i za plaćanje uspješnijih učenika kojima je omogućeno je da podučavaju svoje kolege."
Gospođa Edwards kaže da, osim što su ove novčane naknade kreativan način motiviranja učenika da se više trude u školi, one im omogućavaju da se usredotoče na dugoročne životne ciljeve: "U Baltimoreu ima mnogo siromašnih. Mnoštvo naše djece suočeno je s izborom između posla i škole. Zato se nadam da će shvatiti da im želimo pomoći da donesu pravilnu odluku, a to je obrazovanje, ostanak u školi."
Međutim, gospođa Edwards dodaje da ovaj program ima i pristaše i kritičare. Kaže da postoje ljudi koji razumiju da si oni, kao zajednica, ne mogu priuštiti 5000 djece bez srednjoškolske diplome pa ih podržavaju u naporima da pomognu svojim učenicima. “S druge strane,” dodaje, “tu su i oni koji – iz nekih filozofskih razloga – misle da ovaj način motiviranja nije prikladan za unapređenje naše zajednice.”
Robert Schaeffer je glasnogovornik Nacionalnog centra za korektno i otvoreno testiranje: "Plaćanje djece za postignute rezultate stvorit će im uvjerenje da bi ih uvijek trebalo platiti. Što će se dogoditi kad će biti u razredima u kojima se ne nudi mito, ili kad dođu do fakulteta, ili počnu živjeti samostalno? Tu neće biti direktnih novčanih nagrada. Oni za to neće biti spremni."
No, ponekad su te direktne novčane nagrade neophodne, tvrdi Josh Angrist, profesor ekonomije na Tehnološkom institutu Massachussets: "Jasno je da mnogim mladim ljudima škola nije dovoljna nagrada jer nisu dobri učenici ili odustaju od školovanja, ili pak ne pristupaju učenju na najefektivniji način. Zato smo mi tu da ih privučemo i pomognemo da to učine na najbolji način."
Josh Angrist kaže da je još uvijek prerano da bi se ovaj pristup poboljšanja akademskog uspjeha novčanim poticajem podržao ili osudio. Kao znanstvenik, on dodaje da bi želio vidjeti rezultate tekućih pokusnih programa prije nego što donese svoju ocjenu ove ideje.