Osobna neovisnost i oslanjanje na vlastite snage su središnje ideje američkog ideala slobode. Ovaj je ideal utjecao i na autore Ustava Sjedinjenih Država, kao i – kroz stoljeća - na njegove tumače. Amerikanci imaju ustavno pravo posjedovanja osobnog naoružanja, što se smatra 'graničarskim naslijeđem' naseljenika u Novom svijetu, trapera i lovaca. Osobno oružje građana imalo je i važnu ulogu u američkom ratu za neovisnost od Britanije.
"Zaljubljenost u oružje vrlo je stara. Ona se temelji na činjenici da je krajem 18. stoljeća upravo naoružani narod omogućio uspjeh Američke revolucije protiv britanske vlasti."
Riječi su Benjamina Wittesa, direktora Programa za javno pravo u Institutu Brookings, ovdje u Washingtonu.
"Svaki povijesni trenutak u prošlosti Amerike ima određeno oružje koje ga simbolizira. Mušketa revolucionarnog dobrovoljca u ratu za nezavisnost. Revolver Colt na Divljem Zapadu. Strojnica tipa Thompson, popularni Tommy Gun, iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, koji se koristio u eri gangstera."
Ralph Rossum, profesor političke filozofije na Koledžu Claremont McKenna u Californiji, kaže da su Amerikanci od početka svoje države bili vrlo sumnjičavi prema ideji stalne, regularne vojske.
"Generacija koja je osnovala ovu zemlju bila je vrlo skeptična prema ovlastima države, i zato se zalagala za uspostavu naoružane građanske milicije umjesto vojske. Brinula ih je mogućnost postojanja regularnih oružanih snaga. Prvo, u to vrijeme vojske su bile leglo korupcije. Drugo, postojao je strah da se regularna vojska uvijek može upotrijebiti za gušenje slobode građana."
Ideja građanske milicije dio je Drugog amandmana na Ustav Sjedinjenih Država. Tekst ovog amandmana sadrži dvije postavke – jedna se odnosi na potrebu 'osnivanja dobro regulirane milicije', dok druga navodi 'pravo građana da posjeduju i nose oružje'. Stručnjaci ukazuju na dvosmislenost Drugog amandmana Ustava, zbog čega postoje dva suprotstavljena tumačenja – jedno se koncentrira na pravo pojedinca da posjeduje osobno naoružanje, a drugo na pravo savezne države da osniva vlastite postrojbe, koje su danas Nacionalna garda. Ova se debata rasplamsala pogotovo u posljednjih pedesetak godina.
Međutim, Vrhovni sud je posljednji put raspravljao slučaj u vezi s Drugim amandmanom 1939. godine. Međutim, prije godinu dana odlučio je razmotriti tužbu protiv gradskih vlasti Washingtona, glavnog grada Sjedinjenih Država, koje zabranjuju građanima da u svojim domovima drže oružje – osim ako je prazno, zaključani ili rastavljeno. Vrhovni će sud uskoro razmotriti ustavnost ovog lokalnog zakona starog 32 godine. Eugene Volokh, profesor ustavnog prava na Sveučilištu Californije u Los Angelesu kaže da je prizivni savezni sud prije četiri godine presudio da je ovakva lokalna zabrana neustavna.
"Prizivni savezni sud nadležan za Washington smatrao je da se ustavno pravo odnosi na pravo pojedinca, građana, da posjeduje osobno naoružanje. Sud je presudio da lokalna zabrana posjedovanja oružja predstavlja kršenje Drugog amandmana. Sada je na redu Vrhovni sud Sjedinjenih Država."
Pristaše široko definiranih građanskih sloboda smatraju da u slobodnom društvu svaki pojedinac ima pravo da posjeduje osobno naoružanje, te da je to osobno pravo temelj i drugih sloboda koje Amerikanci tradicionalno uživaju. Protivnici te ideje smatraju da Drugi amandman Ustava propisuje obvezu građana da sudjeluju u aktivnostima svojih lokalnih građanskih milicija, odnosno Nacionalne garde. Eugene Volokh smatra da zastupnici ovog posljednjeg stava – da Ustav štiti pravo saveznih država, a ne pojedinaca – ignoriraju prava građana koje jamči Ustav.
"Oni smatraju da postoji pravo građana da, kao kolektivitet, sudjeluju u aktivnostima njihovih saveznih država, odnosno u djelatnosti lokalnih milicija. Oni se koncentriraju na dio amandmana koji navodi da je takva 'dobro regulirana' milicija važna za sigurnost savezne države. Oni koji smatraju da je pravo posjedovanja osobnog naoružanja pravo svakog građanina smatraju da je svrha ove ustavne odredbe 'naoružano građanstvo', koje će američke slobode obraniti od despocije, od autoritarnog sistema. To se postiže jamčenjem prava svakog građanina da bude vlasnik osobnog naoružanja."
Presuda Vrhovnog suda u ovom slučaju očekuje se za nekoliko mjeseci. Ona će vjerojatno pojasniti jesu li u pravu zastupnici osobnog prava na posjedovanje oružja, ili pak pristaše ideje da je riječ o pravu kolektiviteta, odnosno savezne države da ima vlastitu građansku miliciju. Međutim Benjamin Wittes iz Instituta Brookings smatra da će ova presuda možda biti tek početak duže debate o ovom pitanju.
"Ako sud odlučio da se radi o kolektivnom pravu, polemike više neće biti. Tada će svaka savezna država imati pravo da regulira posjedovanje osobnog naoružanja onako kako smatra da je to prikladno. Međutim, ako sud odluči da je posjedovanje osobnog naoružanja pravo svakog građanina, onda se nameće sljedeće pitanje – o kakvom je pravu riječ? Da li ga savezna država može regulirati, ali ga ne smije zabraniti? Da li se to pravo mora poštivati uvijek i u potpunosti?"
Teško je predvidjeti kako će devet članova Vrhovnog suda odlučiti ovaj slučaj – pogotovo zato što nitko od njih za vrijeme svoje službe u Vrhovnom sudu nije razmatrao sličan predmet. Međutim, većina stručnjaka smatra da Vrhovni sud sasvim sigurno neće ukidati pravo koje se smatra dijelom američkog povijesnog naslijeđa, koje je temeljeno na ideji oslanjanja na vlastite snage i samo-obrane.