Prije šezdeset godina, na ruševinama iz Drugog svjetskog rata, upostavljeni su temelji globalnog trgovinskog sustava. Predstavnici 23 zemlje 1947. godine u Ženevi potpisali su međunarodni sporazum koji je počeo regulirati trgovinske odnose između država u skladu s načelom nediskriminacije. Cilj je bio ublažiti protekcionističku politiku i ograničenja koja su u prošlosti bila najčešće uvođena protiv uvozne robe, a koja su – kako se vjeruje – doprinijela i izbijanju dva svjetska rata. Na 60. godišnjicu postizanja ovog sporazuma, ekonomski i financijski stručnjaci analiziraju njegove uspjehe i promašaje, te prognoziraju kako će se on razvijati u budućnosti.
Opći sporazum o carinama i trgovini stupio je na snagu 1. siječnja 1948. godine. Cilj mu je bio ukinuti uvozne kvote te smanjiti carine. Sporazum GATT – kako glasi kratica ovog međunarodnog dokumenta – vodio je 1995. do osnivanje Svjetske trgovinske organizacije, koja ima 150 država članica. Sažimajući postignuća 60 godina starog sustava multilateralne trgovine, direktor Svjetske trgovinske organizacije Pascal Lamy izjavio je da je prvotni cilj bio amortizirati ekonomske šokove i spriječiti financijski kaos. A ti šokovi, rekao je Lamy, nisu bili mali.
"Sistem je preživio pad Berlinskog zida. Naravno, sistem je svojedobno preživio i podizanje Berlinskog zida. Također, prošli smo i kroz naftne krize, kao i financijske krize prošlog desetljeća. Kroz sve to, održana su načela univerzalnosti, predvidljivosti i zakonitosti. Upravo su to i najveće vrijednosti sustava multilateralne trgovine," kaže Lamy.
Pristaše postojećeg sustava podsjećaju da je protekcionistička trgovinska politika u prvoj polovici prošlog stoljeća često vodila do političkih kriza, čak i do dva svjetska rata. Međutim, situacija je danas znatno drugačija – tvrdi Carin Smaller iz Instituta za poljoprivredu i trgovinsku politiku u Ženevi, ustanove koja lobira za interese siromašnog seoskog stanovništva u zemljama u razvoju. Ona smatra da je multilateralni trgovinski sustav donio dosta toga pozitivnog, međutim posljednjih tridesetak godina – kaže Carin Smaller – on pogoduje uglavnom bogatima, a šteti siromašnima. Zbog radikalnog pritiska da se uvedu slobodnotržišne reforme, u zemlje u razvoju uvozi se mnogo jeftine hrane, što je dovelo do potiskivanja lokalne poljoprivrede.
"U zemljama poput Gane, Hondurasa, Indonezije, upropaštene su egzistencije lokalnih poljoprivrednika - zbog jeftine uvozne riže. Ili uvoz šećera u Keniji, što je također dovelo do propadanja lokalne poljoprivrede i nezaposlenosti… Zašto se to dogodilo? Po mom mišljenju, zbog toga što su te zemlje svoja tržišta otvorile prerano," kaže Smaller.
Riječ je naravno o fenomenu globalizacije, kojem se mnogi opiru. Prosvjedi protiv globalizacije, održani u Seattleu, 1999. godine, obustavili su na izvjesno vrijeme pregovore o liberalizaciji međunarodne trgovine. Carin Smaller kaže da globalizacija budi tako jako protivljenje zbog toga što negativno utječe na živote milijuna ljudi, koji osjećaju da je ne mogu spriječiti.
Posljednjih godina ponovno se pregovara o daljnjoj liberalizaciji trgovine, ali ovaj puta je jedan od ciljeva proširiti koristi i na siromašne zemlje. Još se ne zna hoće li ovi pregovori biti uspješni. Glavni je problem poljoprivreda. Zemlje u razvoju traže slobodniji pristup tržištima zapadnih zemalja. Da bi se to dogodilo, zapadne zemlje trebaju smanjiti državne subvencije za vlastite poljoprivrede, koje njihove proizvode čine jeftinijima.
Čelni ekonomist Svjetske trgovinske organizacije Patrick Low smatra da će ova organizacija država u budućnosti evoluirati, a da će budući globalni trgovinski sustav biti ravnopravniji, slobodniji i transparentniji.