Egipatsko Muslimansko bratstvo po prvi put je u svojoj sedamdeset godina dugoj povijesti objavilo svoj program. Dokument je – tvrde stručnjaci – proturječan, jer se istovremeno zalaže za slobodu izražaja i politički pluralizam, ali i za diskriminaciju žena te ljudi koji nisu muslimani. Osim toga, Muslimansko se bratstvo protivi svjetovnoj državi.
Od osnivanja 1928. godine u Egiptu, Muslimansko bratstvo se zalaže da Kuran i vjerski nauk proroka Muhameda trebaju biti jedini temelj obiteljskog i društvenog života kao i državnog ustroja. Ovaj je pokret službeno odbacio nasilni oblik borbe na političkoj sceni, osim ako se ne radi o borbi protiv okupatora vlastite domovine. Muslimansko je bratstvo u prošlim desetljećima postalo najuspješnija oporbena organizacija islamista sunita, u nizu arapskih država.
Do sada, ovaj pokret nije objavljivao svoju političku platformu, tvrdeći da nije politička stranka. No, nedavno je to učinio – i politolozi i političari su ga počeli proučavati. Egipatski politolog Amr Hamzawy koji radi u Zakladi Carnegie za međunarodni mir, ovdje u Washingtonu, objašnjava zbog čega je Muslimansko bratstvo političku platformu objavilo u ovom trenutku.
"Bratstvo mora odlučiti u kojem će smjeru krenuti – želi li prigrliti demokratske ideale, načela i proceduru, ili pak žele zadržati dosadašnju kombinaciju, koja se sastojala od nekih demokratskih aspekata ali i neki vrlo nedemokratskih ideja."
Amr Hamzawy napominje da se egipatsko Muslimansko bratstvo zalaže za slobodu govora i slobodu vjere, za zaštitu vlasničkih prava te za ideju da su građani temelj državne suverenosti. No, istovremeno, ova se organizacija zalaže za osnivanje tijela u kojem bi sjedili na izborima odabrani teolozi, kojima bi se podnosio svaki zakon prije njegova usvajanja. Kada je u pitanju sklad zakona i islamskog prava, mišljenje tog teološkog organa imalo bi prednost pred mišljenjem predsjednika države i parlamenta.
"To je vrlo kontroverzna tema, o kojoj se mnogo raspravlja. Protivili su joj se i neki u Muslimanskom bratstvu a i izvana. Jer, ako se takvo tijelo osnuje, kompromitirala bi se ideja građanskog društva, a Egipat bi počeo naličiti teokratskoj državi poput Irana."
U izlaganju na panelu o Muslimanskom bratstvu, koji je nedavno održan u Zakladi Carnegie za međunarodni mir, Amr Hamzawy je rekao da politička platforma Muslimanskog bratstva, koja sadrži demokratske elemente, neće imati nikakav utjecaj na napore zapadnih zemalja da promiču demokraciju u arapskom svijetu.
"Američki i europski napori u promicanju demokracije nikad nisu smatrali da islamistički pokreti na tom području mogu pridonijeti nešto pozitivno. Zapravo, ti se pokrati smatraju barijerom demokratizaciji; primjerice, nikad ih se nije uključilo u zapadne promotivne aktivnosti. Prema tome, veza tu ne postoji."
Politolog Nathan Brown koji predaje na Sveučilištu George Washington u Washingtonu tvrdi da Muslimansko bratstvo u nedavno objavljenoj platformi odustaje od umjerenijih elemenata svog programa, koji su bili zamjetni prošlih nekoliko godina. Platforma se primjerice naglašenije zalaže za diskriminaciju žena kao i stanovnika Egipta koji nisu muslimani – pripadnicima tih skupina zabranjuje se da se kandidiraju za predsjednika države ili premijera. Takve programatske ideje Muslimanskog bratstva brinu Zapad – kaže Nathan Brown.
"U religioznom, vrlo konzervativnom društvu poput egipatskog, žena ili kršćanin vjerojatno ne bi bili izabrani na te funkcije čak da se i održe potpuno slobodni izbori, kao što bi i u Americi – recimo - ateist vrlo teško bio izabran predsjednikom. Prema tome, ne znam je li ovo baš tema kojoj bi se trebali jako posvećivati. No, s druge strane, mnogi će se u Americi, kada pročitaju program Muslimanskog bratstva, koncentrirati upravo na ove njegove ideje."
Muslimansko bratstvo smatra da čelne političke pozicije u državi imaju i vjersku funkciju te ih zato mogu obnašati jedino muškarci. Nathan Brown kaže da će zbog takvih mišljenja mnoge vlade i svjetovni političari izbjegavati političku suradnju s Muslimanskim bratstvom. To je pogrešno – kaže ovaj američki stručnjak.
"Kada je u pitanju političko zdravlje regije, mislim da bi bilo najbolje kada bi se islamističke pokrete smatralo političkim izazovom, a ne smrtnim neprijateljem. Mislim jasno na islamističke pokrete koji su voljni sudjelovati na političkoj sceni, u određenim pravnim okvirima. Njih se treba smatrati rivalima, suparnicima, a ne sigurnosnom prijetnjom. Kada bi došlo do takve promjene u nazorima, to bi vrlo poboljšalo političku klimu u regiji."
Amr Hamzawy i Nathan Brown slažu se da Muslimansko bratstvo – u svom pokušaju da se integrira u egipatski politički život, treba učiti od islamističkih stranaka koje postoje u Maroku, Jemenu i Jordanu, i čiji su politički programi demokratskiji