Tradicionalni način prevladavanja nad neprijateljem bio je pobjeda na bojnom polju te prisiljavanje protivnika da pristane na određene političke uvjete. Stručnjaci se slažu da rat protiv globalnog terorizma neće završiti na ovaj, klasičan način. Za njih rat protiv terorizma nalikuje u izvjesnom smislu hladnom ratu između Sjedinjenih Država i Sovjetskog saveza, koji je trajao nekoliko desetljeća a vodio se najmanje oružjem.
Njegovi su elementi bili utrka u naoružanju, ratovi između satelita u Trećem svijetu, intenzivna špijunaža te propagandne kampanje. Američki analitičari prognoziraju da će islamski ekstremisti izgubiti ovaj rat na sličan način na koji je Sovjetski savez izgubio hladni rat – kada njihova ideologija i taktika bude diskreditirana.
To će se dogoditi kada sami muslimani budu odbacili ekstremističko nasilje protiv svoje subraće, kada im dozlogrdi neuspješna ekonomska politika vjerskih režima, te kada ojača strah da bi organizacija poput al-Qaide možda u nekoj od islamskih zemalja mogla uspostaviti svoju vlast. Bradford Berenson, stručnjak za sigurnosna pitanja i bivši savjetnik u Bijeloj kući smatra da su islamski radikali - današnji protivnici Amerike – daleko teži protivnik od Sovjetskog saveza.
"Ideologija s kojom smo se uhvatili u koštac neka je vrst vjerom inspiriranog fašizma. Ekstremno netolerantna i ekstremno ambiciozna ideja, koja se zanosi mišlju da će u ime vjere ostvariti svjetsku dominaciju. Amerika ne može ući s tim ljudima u ideološku debatu, kao što je to bio slučaj za vrijeme hladnog rata, kada je na kraju komunistička filozofija bila diskreditirana. U slučaju ovog sukoba s radikalnim islamom, Amerika ne posjeduje autoritet da bi ušla u interpretaciju jedne vjere, islama, tako da se ne može izravno konfrontirati sa svojim protivnicima u 'borbi ideja'."
Berenson je uvjeren da će Amerika ostati u ofenzivi kada je u pitanju globalni terorizam. Uslijed toga, doći će i do regionalnih ratova – smatra on. No, drugi njegovi kolege upozoravaju da Washington odveć veliku važnost pridaje sili. Upozoravaju da su intervencija u Iraku, te američki vojni ostanak u toj zemlji, poslužili al-Qaidi kao izvrstan način za regrutaciju novih članova. Također, novačenje novih terorista – tvrde oni – pospješili su i Guantanamo i Abu Ghraib. Philip Gordon iz washingtonskog Instituta Brookings kaže:
"Bilo bi lijepo kada bi se naša zemlja mogla obraniti od baš svakog terorističkog napada, ili kada bi naša vojska mogla ubiti ili zarobiti baš svakog terorista. No, to je nemoguće. Međutim, moguće je – tokom izvjesnog vremena – oslabiti i diskreditirati ideologiju koja motivira teroriste, tako da u jednom trenutku u budućnosti ljudi više neće željeti ginuti na taj način. U muslimanskom svijetu, milijuni ljudi sjede postrani, čekaju i gledaju kako će se situacija razvijati. To su ljudi na koje se može i treba utjecati."
Philip Gordon smatra da se to može postići ako Sjedinjene Države u svojoj borbi protiv terorizma ostanu vjerne američkim vrijednostima, ako budu znale iskoristiti atraktivnost američke kulture. Uz to, Washingtonu će trebati isto onakvo strpljenje i odlučnost kakvo je iskazao za hladnog rata – kaže Philip Gordon. Ervin Clark iz Instituta Aspen slaže se s ovom postavkom te citira Georgea Kennana, geopolitičkog stručnjaka koji je početkom hladnog rata formulirao američku strategiju 'ograničavanja i sprečavanja sovjetskih ambicija.'
"Kennan je naglašavao da je najvažnije da ne postanemo slični Sovjetskom savezu. Smatrao je da ćemo na kraju biti uspješni ako ostanemo dosljedni idejama građanskih prava i sloboda, načelima demokracije i tolerancije. U slučaju komunizma, pokazalo se da je to bila ispravna taktika, i mislim da će tako biti i u slučaju islamskog fundamentalizma."
John Mueller, stručnjak za sigurnosna pitanja koji predaje na sveučilištu Ohio State, smatra da suvremeni terorizam ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju po Sjedinjene Države, kakvu je predstavljao sovjetski blok. Mueller smatra da je terorizam nalik klasičnom kriminalu – da je više problem za policiju, istražitelje i sudove, a manje vojni problem. On dodaje da je ovo prvi put u povijesti da se terorizam – fenomen poznat u povijesti čovječanstva - smatra legitimnim povodom za rat.
"Riječ je o sukobu s vrlo malim brojem ljudi, koji su odlučili Americi navijestiti rat. Međutim, šteta koju oni nama mogu nanijeti je zapravo vrlo mala – čak i kada uzmemo u obzir što se dogodilo 11. rujna 2001. No, ako proučite što je od tada al-Qaida učinila izvan postojećih ratnih zona, vidjet ćete da je godišnje u njezinim napadima poginulo između 200 i 300 ljudi. Uključivo napade poput Londona i Balija. Riječ je o problemu koji je vrlo ograničen."
Ervin Clark iz Instituta Aspen se ne slaže s ovakvom ocjenom.
"11. rujna je poginulo tri tisuće ljudi. Ekonomska šteta po Sjedinjene Države iznosila je više milijardi dolara, kolateralna štete u globalnim razmjerima isto toliko. Istina, vjerojatnost jednog takvog napada u budućnosti je prilično mala, no kada se on dogodi posljedice su ogromne."
Ken Guden iz Centra American Progress u Washingtonu upozorava da al-Qaida nastoji domoći se nuklearnog naoružanja.
"Iako je vjerojatnost nečeg takvog vrlo niska, posljedice nuklearnog odnosno radiološkog napada bile bi ogromne. Rizik se ovdje procjenjuje i na temelju vjerojatnosti takvog napada, ali i na temelju razmjera njegovih posljedica. Zbog toga što bi posljedice bile izuzetno teške, mi moramo tu prijetnju uzeti u obzir vrlo ozbiljno."
Pobjeda nad terorizmom je dugoročan projekt – slažu se svi sugovornici. No, većina ih ukazuje na ključnu činjenicu – da se islamski svijet sam mora uhvatiti u koštac s vjerskim radikalima iz vlastitih sredina. Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje mogu pomoći da se muslimanske zemlje razviju i da ojačaju, što bi – u konačnici - moglo dovesti do toga da tamošnje stanovništvo odbaci nasilje i ekstremizam.