Od terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, u Americi se vodi živa debata o tome kako uravnotežiti potrebu američke vlade da štiti svoje gradjane s njihovim ustavnim pravom na slobodu govora, uključujući govor mržnje. Jedno nedavno otkriveno pismo, koje je, prije dva stoljeca, napisao jedan od utemeljitelja nacije - Thomas Jefferson, govori da je ta rasprava stara isto koliko i sama Republika. Jeffersonovo pismo i njegova relevantnost predmet su nove knjige profesora prava na Sveučilištu Harvard Alana Dershowitza.
Veci dio svog profesionalnog zivota Alan Dershowitz bavi se prvim amandmanom americkog Ustava i tijekom razdoblja od gotovo pedeset godina napisao je nekoliko knjiga koje istrazuju temelje slobode govora zajamcene tim zakonom. No, tema njegove najnovije knjige – Finding Jefferson: A Lost Letter, A Remarkable Discovery, and the First Amendment in an Age of Terrorism, pocinje tek 2006. godine. Pretrazujuci izmedju rijetkih knjiga i materijala u jednoj njujorskoj knjizari, na pokaz mu je doneseno jedno od vremena istroseno, rukom napisano pismo, s datumom 3. srpnja 1801. godine.
"Napisao ga je Thomas Jefferson uoci 25. obljetnice Daklaracije o nezavisnosti. Tek je postao predsjednikom i to nakon prijepornih izbora. Sjeo je i na papir stavio sva pitanja o kojima ja razmisljam cijelog svog zivota. Kad bih vjerovao u moc sudbine, rekao bih 'Boze, Jefferson je meni pisao!'" kaže Dershowitz.
Predsjednik Jefferson je to pismo, ispisano na jednoj stranici papira, napisao kao odgovor na propovjed Stanleyja Griswolda, popularnog propovjednika tog vremena. "Griswold je rekao da ukoliko svecenik ili imam ili rabin ili drugi vjerski vodja rijecima u svojim propovjedima poticu svoje sljedbenike na zlocine, tog vodju treba kazniti. Jefferson je na to rekao – Ne! Ljudi imaju pravo izraziti svoje misljenje. Treba kazniti tek onda kad bude pocinjen prvi zlocin, prvi fizicki cin, ali do tada cekati, ne ciniti nista," kaže Dershowitz.
U svojem pismu Jefferson je pisao, 'nemamo razloga bojati se demoralizirajucih razmisljanja nekih ukoliko drugima ostavimo slobodu da ukazu na njihove pogreske… to su sigurniji korektivi nego savjest nekog suca.' Drugim rijecima, ukoliko se idejama i misljenjima dopusti slobodno nadmetanje u javnoj sferi obicni ljudi mogu sami za sebe prosudjivati i odlucivati cemu vjerovati, kako djelovati. Bilo je to za ono vrijeme vrlo radikalno stajaliste, kaze Alan Dershowitz.
"Jefferson je bio istinski demokrat. Bio je za porote, pojedince, za glasovanje i glasove, ali nije volio suce. Smatrao je da ukoliko dopustimo bilo kakvu cenzuru, ona ce biti donesena po savjesti nekog suca, biti odraz moci nekog elitnog suca koji ce odluciti sto smijemo, a sto ne smijemo reci, a ne rezultat odluke samih pojedinaca," kaže Dershowitz.
U svojoj knjizi, Dershowitz pobija neke Jeffersonove argumente. Primjerice, da trziste ideja, koje je Jefferson velicao, ne funkcionira ni ne donosi uvijek najbolje. "To sto mozete cuti sva misljenja i gledista ne znaci da ljudi uvijek pravilno procjenjuju ili donose pravi sud. Istina nije na vidjelo izisla u nacistickoj Njemackoj, 1932. godine, kao niti na izborima u mnogim zemljama u kasnijim razdobljima. Nisam siguran kako bi Jefferson reagirao na danasnje voditelje radijskih i TV- talk-showova dok se deru jedni na druge, nisam siguran da bi u tome vidio bit demokracije."
Jefferson nije bio anarhist. Makar je vjerovao da ljudima treba dopustiti da slobodno izraze svoje misljenje, bilo kakvo i bilo koje, cak i ono koje podrzava, odnosno opravdava zlocin, on je ipak drzavi prepustao pravo kaznjavanja za prvi zlocinacki cin pocinjen zbog krivog razmisljanja, na temelju krivo donesenih zakljucaka.
Dershowitz medjutim upozorava: "A sto ako ne mozemo cekati da zlocin bude pocinjen? A sto ako se radi o masovnom terorizmu? Tipa onoga koji smo dozivjeli 11. rujna? Ili jos gore – kemijskog, bioloskog, nuklearnog terorizma? Hocemo li dopustiti vjerskim vodjama da poticu svoje vjernike na teroristicke cinove koje mozda necemo biti u stanju podnijeti? Vrlo teska pitanja!"
Dershowitz smatra da bi Jefferson jos uvijek bio na strani slobode govora, ali i da bi bio spreman priznati opasnosti. No, imati otvoren, slobodan dijalog, kaze Dershowitz, puno je bolje nego da vlada odlucuje sto mozemo i smijemo slusati, a sto ne.
Dershowitz hvali danske čelnike koji su se, 2005. godine, oduprijeli pozivima muslimanske zajednice na cenzuru tiska zbog objavljenih karikatura Mohameda. "Jednom kad krenete s izuzecima, svatko ce ih traziti i ocekivati, iz vlastitih interesa. Ako mozete cenzurirati seksisticke izraze, zasto ne i rasisticke? A anti-semitske? A anti-muslimanske? Ili rijeci koje vrijedjaju homoseksualce? Ili one koje vrijedjaju krscane? Odjednom, nista vise ne ostaje!" kaže Dershowitz.
Nova knjiga Alana Dershowitza Finding Jefferson vrijedan je novi doprinos tekucoj raspri o slobodi govora u eri terorizma. Koristan podsjetnik, takodjer, da su razmisljanja Thomasa Jeffersona o tim pitanjima jednako relevantna i provokativna danas kao sto su bila prije vise od dva stoljeca.