Kaže se da je glazba univerzalni jezik. Jazz specijalno dobro prelazi iz jedne kulture u drugu. Jedna nedavna konferencija u Los Angelesu bavila se vezama koje je jazz satkao između Francuske i Sjedinjenih Država. Mike O'Sullivan razgovarao je s poznatim francuskim pijanistom Reneom Urtregerom o utjecaju koji je jazz imao u njegovoj zemlji.
Američka pjevačica Josephine Baker, pobjegavši od rasnih predrasuda kod kuće, u Francuskoj je postala senzacija dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Slijedili su i drugi jazz glazbenici, uključujući i tenor saksofonistu Colemana Hawkinsa, tridesetih godina.
Rene Urtreger, istaknuti jazz glazbenik u Parizu, kaže da je Francuska prigrlila američku glazbu tridesetih godina, ali su jazz klubovi utihnuli u vrijeme njemačke okupacije, u Drugom svjetskom ratu. "U vrijeme nacističke okupacije, jazz je bio zabranjen jer je navodno bio dekadentna glazba" - kaže Rene Urtreger.
No, nakon teških dana rata, Francuzi su ponovno prigrlili jazz a i drugu američku 'uvoznu robu', kaže naš sugovornik: "Kad je rat završio, Francuzi su bili spremni za američki utjecaj kroz filmove, hranu i – jazz. Mnogi mladi su voljeli jazz i jedva čekali da idu na koncerte."
Urtreger je također bio dio žive kulturne scene u pariškoj četvrti St. Germaine, gdje su se filozofi, pisci i slikari sretali na diskusijama u kafićima i pritom slušali jazz. Svirao je s velikanima jazza Lesterom Youngom i Milesom Davisom, prilikom njihovih gostovanja u Francuskoj.
Rene Urtreger je došao u Los Angeles na konferenciju o jazzu i umjetnosti u Kaliforniji i u Francuskoj, održanoj pod pokroviteljstvom Istraživačkog instituta Getty. Kalifornija je pedesetih godina imala vrlo živu glazbenu i umjetničku scenu, kada su San Francisco i Venice Beach postali na Zapadnoj obali središta pokreta Beat, koji je slavio jazz, modernu umjetnost i poeziju slobodne forme.
Rene Urtreger kaže da glazbenici dijele zajedničku kulturu, ali, usporedno kako sviraju, tako i apsorbiraju nove utjecaje. Kao mladi pijanist u pariškim klubovima – sjeća se – nikad nije ni sanjao da bi ta glazba mogla postati tema konferencija i simpozija. No, uživao je u sastancima s akademicima, kao i s drugim glazbenicima, a i u sviranju jazza.
Rene Urtreger kaže da voli jazz jer je nepredvidljiv. Žali se na glazbenike koji slijepo slijede notni zapis, a među njih ubraja i nekoliko velikih imena koja su svirala u Parizu: "Jazz bi trebao biti glazba improvizacije, ludila. Ne znamo točno što će se dogoditi u slijedećih pet minuta. No, neki koji su dolazili svirali bi savršene izvedbe. Recimo, jednom sam trebao tjedan dana svirati s jednim jako poznatim saksofonistom. Treći ili četvrti dan točno sam znao u svakom trenu što će napraviti. A to ja jednostavno ne mogu prihvatiti."
Legendarni Louis Armstrong govorio je glazbenicima da 'nikada ne sviraju jednu stvar dva puta isto'. Rene Urtreger drži se tog savjeta. Kaže da je jazz avantura inspirirana trenutkom, i svaka je skladba i za glazbenika i za publiku veliko istraživanje.