Sporazum o konvencionalnim vojnim snagama u Europi potpisali su 19. studenog 1990. godine predstavnici NATO saveza i Varšavskog ugovora. Ovaj međunarodni dokument ograničava broj vojnih zrakoplova i helikoptera, teškog topništva, tenkova i kopnenih divizija na cijelom kontinentu – od Atlantika do Urala. Bivši američki ambasador pri NATO savezu Robert Hunter kaže da je glavni cilj bio smanjiti ogromnu superiornost Varšavskog ugovora kada su u pitanju konvencionalne vojne snage.
"Sporazum spada u nasljeđe hladnog rata. Prvotno je stvoren kako bi se postigla transparentnija ravnoteža između dva vojna bloka. Konačni je cilj bio smanjiti mogućnost da dođe do sukoba. Također, cilj je bio – smanjiti trošenje na vojsku, za sukob koji se zaista činio sve nevjerojatnijim. Sporazum je također ograničio broj ciljevi teškog topništva ili tenkovskih brigada. Također, kada se snage premještaju s jedne lokacije na drugu, mora se obavijestiti druga strana."
Wade Bose, stručnjak koji radi za privatnu znanstvenu organizaciju Arms Control Association, kaže da je na temelju ovoga sporazuma uništeno više od 60 tisuća komada konvencionalnog naoružanje, većinom topništva. Uz to, ovaj je sporazum uveo u odnose između vojski i važan element transparentnosti.
"To je dovelo do međusobnih inspekcija, do informiranja o pokretima snaga, do obavještavanja kada je dolazilo do promjena u strukturi oružanih snaga. Po prvi put, vojni se planovi nisu više temeljili na pogađanju, na prognozama, već na činjenicama jer su vojske sve bolje poznavale jedna drugu. Bilo je više povjerenja i stabilnosti, kada su u pitanju namjere druge strane. Transparentnost je dovela do toga da su se počele ignorirati najcrnje prognoze, prestalo je preuveličavanje snage protivnika, a s time i nepotrebno trošenje na rast vlastite vojske."
No, u ljeto 1991. godine – manje od osam mjeseci nakon što je Sporazum o konvencionalnim vojnim snagama zaključen – Varšavski se ugovor raspao. U prosincu iste godine, prestao je postojati i Sovjetski savez. Krajem 1999. godine, države potpisnice ovog sporazuma odlučile su revidirati dokument kako bi bolje odražavao novu stvarnost. Nova verzija sporazuma nameće ograničenja svakoj od vojski – dok je prvotni sporazum ograničavao oružane efektive dvaju vojnih saveza, NATO-a i Varšavskog sporazuma. Međutim, novu verziju sporazuma ratificirale su tek četiri zemlje – Ukrajina, Bjelorusija, Rusija i Kazahstan. Da bi postao pravovaljan, mora ga ratificirati svih 30 država potpisnica. Razlog ovoj situaciju objašnjava Wade Bose.
"Članice NATO saveza ne žele ga ratificirati jer tvrde da Rusija nije ispunila svoju obvezu iz sporazuma – a to je povlačenje svoje vojske iz Gruzije i Moldavije, što je obećala 1999. NATO ratifikaciju uvjetuje ruskim povlačenjem iz ove dvije zemlje. Rusija je postigla značajan napredak kada je u pitanju veličina njezinih snaga u Gruziji, tamo je ostalo tek oko 200 ruskih vojnika. U Moldaviji je napredak manji. Povlačenje je obustavljeno 2004. Tamo je oko 1200 ruskih vojnika koji uglavnom čuvaju skladišta streljiva i druge vojne opreme."
Rusija je u više navrata pozvala zemlje NATO saveza da ratificiraju revidirani Sporazum o konvencionalnim vojnim snagama. Kremlj odbija priznati da postoji bilo kakva veza između ratifikacije ovog međunarodnog dokumenta i nazočnosti ruske vojske u Gruziji i Moldaviji. U travnju je ruski predsjednik Vladimir Putin objavio moratorij na provedbu ovog sporazuma - u znak ruskog neslaganja sa stajalištem zemalja NATO saveza. Prije desetak dana, rusko je sudjelovanje u provedbi sporazuma potpuno obustavljeno. Stručnjaci tek procjenjuju značaj ove ruske odluke. Prognoziraju da bi to moglo značiti da Moskva više neće razmjenjivati vojne informacija sa Zapadom te da neće dopuštati inspekcije svojih baza. Jason Lyall, stručnjak za Rusiju koji predaje na sveučilištu Princeton, prognozira da će možda doći do značajnih pomaka ruske vojske, i to u dvije ruske regije.
"Sporazum o konvencionalnim vojnim snagama ograničavao je pokrete i veličinu vojnih efektiva u dvije regije- u regiji oko Sankt Petersburga, te na južnom Kavkazu. Sada je na ta dva područja razmjerno malo vojske. Međutim, te regije Rusija smatra kritičnim točkama. Na sjeveru, zbog baltičkih zemalja koje su sada članice NATO saveza. Te tri zemlje nisu ratificirale novu verziju sporazuma, što dopušta nazočnost vojnih snaga NATO saveza. U području Kavkaza, još uvijek ima i ustaničkih aktivnosti, ne samo u Čečeniji već i u Dagestanu, Ingušetiji, Sjevernoj Osetiji. Rusija bi tamo željela dovesti jače snage, da porazi pobunjenike. Prema tome, odustajanje od provedbe ovog međunarodnog sporazuma utjecat će na pokrete ruske vojske na teritoriju Rusije."
Neke zapadne analitičare pokreti ruske vojske prema granicama dosta podsjećaju na hladni rat. Podsjećanje na ne tako davnu prošlost posebno je snažno u ovom trenutku kada odnosi Washingtona i Moskvi nisu baš najbolji.