Britanski političar iz 19. stoljeća Lord Acton jednom je primijetio da moć ljude korumpira, a apsolutna moć apsolutno korumpira. Na više američkih sveučilišta, eksperimentalno se pokušava utvrditi postoji li znanstvena podloga za takvu tvrdnju. Prvi nalazi ukazuju na njezinu solidnu utemeljenost.
Adam Galinsky, profesor socijalne psihologije na Sveučilištu Northwestern, u Illinoisu, smatra da izobilje primjera pokazuje da kada se pojedinci nađu na vlasti odjednom više nisu sposobni sagledati stvari kroz perspektivu drugih. On ističe zlouporabu moći koja se može vidjeti i pratiti u američkim korporacijama i vladinim uredima.
"U korporacijama sada vidimo da glavni direktori imaju i po 40 puta veću plaću – odnosno čitav paket financijske naknade – nego redovni uposlenici tih kompanija. Prije tridesetak godina, razlika je bila tek djelić današnje," kaže Galinsky, dodajući da za politički primjer samo treba pogledati Washington, gdje je Republikanska stranka držala šest godina u potpunoj kontroli čitavu mašineriju vlade, uglavnom ignorirajući glasove svojih protivnika. Povratak Demokratske stranke u većinski status u Kongresu – smatra Galinsky – poboljšao je suradnju između izvršne i zakonodavne grane vlasti.
"Hijerarhija je neizbježna, ali ponašanje onih na vrhu hijerarhije nije zadana neumitnost, nego može biti strukturirano na čitav niz načina. Jedan od načina na koje se moćnike može navesti da pogledaju na stvari iz perspektive drugih ljudi je da ih se drži odgovornima, da moraju pred nekim polagati račune. To je razlog postojanja upravnih odbora u korporacijama; ti odbori služe kao sustav kontrole i provjere rada glavnih direktora. Zato imamo i podijeljeni sustav vlasti u Sjedinjenim državama, gdje Kongres može služiti kao kontrolni mehanizam predsjedničke vlasti," kaže Galinsky.
Galinsky ilustrira svoju misao u laboratorijskom okruženju, eksperimentima čiji su rezultati objavljeni nedavno u časopisu za socijalnu psihologiju, Psychological Science. U jednom od pokusa, Galinsky je dobrovoljce podijelio u dvije skupine. U jednoj su bili oni koji su rekli da se osjećaju moćnima. Ostalima je rečeno da se moraju osjećati – nemoćnima. Svima je bilo rečeno da si na čelu nacrtaju veliko štampano slovo E.
"Zadatak je bio – nacrtati taj E na čelu što je brže moguće. Mi smo gledali kako su ispitanici crtali to E. Neki su ga nacrtali tako da su najdužu liniju stavili s lijeve strane svog lica, što je njima izgledalo kao E, ali za promatrača to je naopako. Ako crtate naopako za promatrača, to znači da vam nedostaje sposobnost uzimanja u obzir perspektive drugih," objašnjava Galinsky.
Pojedinci koji se se osjećali moćnima u odnosu na druge tri puta češće su crtali E koji je bio orijentiran ispravno samo za njih, ali ne i za promatrače. To je vidljivi znak da su – u najmanju ruku u tom trenutku – ti pojedinci mislili samo na sebe i potpuno izgubili sposobnost uživljavanja u perspektivu drugih.
Znanstvenici kažu da čak i osobe koje su po prirodi pune suosjećanja i razumijevanja za druge ljude prođu kroz drastičnu transformaciju kada se nađu na vlasti i imaju moć nad drugim ljudima. Dacher Keltner, socijalni psiholog sa Sveučilišta Kalifornije u Berkeleyu, proveo je studije nalik onima Adama Galinskog, i priznaje da je i sam u jednom trenutku svog postdiplomskog studija uživao u prelasku iz nemoćnika u moćnika … čak uživao malo previše, smatra danas.
"Kad sam bio student na postdiplomskom studiju i nisko kotirao na društvenoj ljestvici, ustanovio sam da me se ne sluša. Uglavnom su govorili moji moćni savjetnici i mentori. Većinu vremena sam se osjećao sputan i glup. No, sve što treba napraviti je preokrenuti uloge: kad sam postao docent, otkrio sam da se sve stubokom promijenilo – odjednom sam ja bio onaj kojega se sluša," kaže Keltner.
Keltner kaže da se to prvo vrijeme u novoj ulozi osjećao slobodnije, impulsivnije nego ranije, da mu se činilo da sve može reći bez da obraća pažnju na mišljenje drugih ljudi. To mu je iskustvo otvorilo oči za koruptivni sirenski zov moći.