Pucnjave u školama u posljednja dva desetljeća postale su sve češća pojava. Bez obzira radi li se o Dunblaneu u Škotskoj, Blacksburgu u Virginiji, ili Tuusuli u Finskoj, vidi se uznemirujući obrazac – učenici u emocionalnoj krizi, ili oni koji nešto znaju o potencijalno nasilnim školskim kolegama, nisu našli učinkoviti način da komuniciraju s roditeljima, policijom ili školskom upravom na vrijeme da bi spriječili tragične nasilne čine.
Erika Celeste izvješćuje iz Starkvillea, u Mississippiju, o prvom anonimnom internetskom sustavu razmjene poruka i hitnih poziva u Sjedinjenim Državama, koji bi mogao spriječiti takve tragedije.
Tinejdžeri non-stop međusobno razmjenjuju poruke i nemoguće ih je odlijepiti od telefona, ali kada odrasli pokušaju razgovarati s nekim tinejdžerom, njihova nakana najčešće nailazi na zid šutnje ... ili na brzi i lakonski 'Sve je u redu. Ja sam dobro'. Premda se upravitelji škola i roditelji često šale oko tog tinejdžerskog 'koda šutnje', takav nedostatak komunikacije može dovesti do situacija u kojima su životi u opasnosti.
Jedna američka kompanija sada koristi tehnologiju kako bi premostila taj "To je anonimni online program razvijen specifično za škole" - kaže Jasmine Young, dopredsjednica svog trećeg razreda srednje škole u Starkvilleu, u Mississippiju, koja djeluje kao svojevrsna ambasadorica dobre volje. Drugim učenicima ona objašnjava kako će taj sustav funkcionirati kada njezina škola postane njegov najnoviji dio: "Ustvari, možeš odabrati hoćeš li otkriti svoje ime ili ćeš anonimno razgovarati s ljudima iz školske uprave ili sa savjetnicima oko nečega što te muči – bilo da se osjećaš zlostavljanim, proganjanim, ili te brinu neki tvoji kolege ili jednostavno ne uspijevaš razriješiti vlastiti stres."
Četiri tisuće učenika srednje škole u Starkvilleu može pristupiti web stranici Talk About It s kompjutera kod kuće ili u školi, ili čak s mobilnog telefona. Programske opcije se otvaraju silazno s izbornika na vrhu stranice i omogućuju im biranje teme koja ih brine – od pitanja stresa i 'davanja oduška' pa sve do potencijalno po život opasnih situacija. Oni tada jednostavno upišu svoju poruku. Član osoblja škole – dežuran u tom trenutku upravo za online rasprave – odmah će reagirati na poruku i bez odlaganja može se nastaviti online chat o traženom problemu.
Predsjednica trećih razreda Jessica Hearn razgovarala je s učenicima o programu Talk About It. Ona sama smatra to jako dobrom idejom, ali priznaje da još uvijek postoji dosta nedoumica i nerazumijevanja programa: "Za neke se učenike može, već po izrazu njihovih lica, odmah reći da im se program sviđa. Kod drugih, reakcija je više – 'o već vidim da će mi to samo donijeti neprilike'. Brine ih što se u sistem ulogiraju sa svojim učeničkim identifikacijskim brojem, pa neki misle da – bez obzira na to što se kaže – program neće biti anoniman. Ja mislim da hoće, ali ni sama nisam sigurna."
Korištenje učeničkih identifikacijskih brojeva za logiranje u sistem za svrhu ima samo osiguravanje da nitko osim učenika ne može pristupiti sistemu. Za osiguravanje anonimnosti, ti su identifikacijski brojevi pohranjeni u kompaniji AnComm, koja, na osnovu te informacije, izdaje ulenicima korisnička imena i lozinke. Kad god se učenik ulogira u sistem, njegova aktivnost može biti praćena u AnCommu, ali ne i od strane osoblja škole. AnComm može samo u tri slučaja školi priznati identitet nekog korisnika programa Talk About It: ukoliko učenik prijeti samoubojstvom, ako učenik prijeti ubojstvom drugog učenika ili ako prijeti da će fizički nauditi instituciji škole.
'U današnja vremena, ne može se biti dovoljno oprezan' - kaže dr. Phil Burchfield, nadglednik školskog okruga Starkville. On smatra da je 4 tisuće dolara – koliko košta kupovina i korištenje sistema Talk About It – dobro utrošen novac: "Mislim da nas je na odluku o nabavi tog sistema navela njegova mala cijena za današnju tehnologiju. Četiri tisuće dolara nije mnogo ako pomogne da se spriječi neko samoubojstvo, da se otkrije i spriječi neka definitivna opasnost po školu ili po učenike. Kad se uzme u obzir da sistem ne obuhvaća samo srednju školu nego pruža prostup i starijim razredima osnovne škole, onda stvarno nije bilo teško odlučiti se za njegovu nabavu."
Školskom odboru je odluka bila još lakša kada se saznalo da će program biti financiran iz saveznih sredstava koja se, po zakonu, daju za djelatnosti sprečavanja nasilja u školama. Do danas, program Talk About It postavljen je u više od stotinu škola diljem Sjedinjenih Država. Na temelju svojih razgovora s učenicima, Jasmine Young prognozira da će biti dobro primljen u ovoj školi u Mississippiju: "Mislim da će većina učenika željeti sama na internetu provjeriti sve o programu. Svi mi volimo pretraživati na internetu, volimo komunicirati putem tog medija, a sada će nam se pružiti prilika i za izravan razgovor s upraviteljem škole, sa savjetnicima ... s odraslima pred kojima bi se u izravnom kontaktu teško otvorili."
Premda se nadglednik školskog okruga Burchfield nada da će program Talk About It premostiti komunikacijski rascjep, on ipak podsjeća da je nasilje u školama samo dio većeg problema. 'Škola nije ništa drugo do ogledala društva. Ako u zajednici postoji nemir, onda će on postojati i u školama' - kaže Burchfield.