Prije vise od jednog desetljeca, znanstvenik i lijecnik Francis Collins poveo je ekipu znanstvenika u povijesnu misiju ocitavanja ljudskog genoma. Otada, napisao je i bestseller knjigu o svojoj dubokoj vjeri u kompatibilnost suvremene znanosti i vjere u Boga. "Ja sam znanstvenik koji se znanstvenim sredstvima koristi za razumijevanje prirodnog svijeta i kako on fukncionira. Ali ja sam i vjernik, vjerujem u Boga, i na spiritualan nacin pokusavam naci odgovore na pitanja u kojima mi znanost ne moze pomoci, pitanja kao sto su – zasto smo uopce ovdje, postoji li Bog, sto se s nama dogadja kad umremo?"
Potraga dr. Collinsa za spiritualnim odgovorima manje je poznata od njegove karijere lijecnika i znanstvenika. Prije gotovo dva desetljeca bio je voditelj vladinog programa za stvaranje prve mape ljudskog genoma, odnosno ocitovanja svih slova abecede DNK, ambicioznog, smionog projekta poznatog pod imenom Projekt ljudskog genoma. "Svi zivi organizmi nose DNK informaciju, to je nacin na koji se ona prenosi s roditelja na dijete, generacijama, i ta se informacija, kompletna, zove genom. Projekt ljudskog genoma zapoceo je 1990. godine kao pokusaj ocitavanja svih 3.1 milijardu ‘slova’ ili parova baza. Informaciju DNK nosi niz kemijskih baza, ali mozete ih shvatiti kao slova abecede. DNK jezik nevjerojatno je jednostavan, ima samo cetiri slova – A, C, G i T. Sada imamo cijelu knjigu uputa, to znaci da smo otkrili svu slozenost obiljezavanja nasljednih bolesti".
Projekt je bio dovrsen 2003. godine; otada, znanstvenici su usredotoceni na pronalazenje prakticne primjene tih revolucionarnih otkrica. Konkretno, na pronalazenje genetske baze mnogim bolestima te razvijanju novih lijekova i nacina lijecenja. "Ako u vasoj obitelji postoji, recimo, povijest raka dojke ili raka debelog crijeva, onda ce vas zanimati prijeti li rizik i vama. Zahvaljujuci Projektu ljudskog genoma moguce je usmjeriti se na konkretne gene i DNK testom ustvrditi jeste li ili niste izlozeni povecanom riziku od raka".
Desetljecima prije otkrivanja “slijeda slova” genoma covjeka tada mladi Collins bio je, po vlastitim rijecima, ateist. Za studija medicine, medjutim, poceo je na zivot i smrt gledati na jedan drugi nacin. "I prije svoje 25. godine nasao sam se kraj postelja ljudi s teskim bolestima, bolestima za koje nisam znao lijeka. Za mnoge od tih pacijenata nije bilo nade ili izgleda. Sve njegove dotadasnje ideje o zivotu i smrti prestale su biti hipoteticke, postale su stvarne. Bio sam iznenadjen i dirnut nacinom na koji je vjera te ljude vodila, pruzala im veliku utjehu i spokoj u trenucima kad ja ne bih imao ni jedno ni drugo".
Jedna je pacijentica svojim pitanjem uzdrmala mladog doktora. "Jednog poslijepodneva ta mi je starija zena, teski srcani bolesnik, za nju vise nije bilo opcija, govorila o svojoj vjeri i kako joj ona pruza utjehu u zadnjim danima zivota. Onda se okrenula meni i rekla – doktore, ne govorite nista, u sto vi vjerujete?"
Collins kaze da je doslovno istrcao iz sobe. Danima ga je progonilo to njeno pitanje. Prijatelj mu je savjetovao da procita knjigu pod naslovom Cisto krscanstvo. Nikad nije za nju cuo, ni za njenog autora, ponio ju je kuci i, kako sam kaze, shvatio da su njegovi argumenti protiv vjere bili argumenti jednog puckoskolca. "Preda mnom je bila knjiga jednog velikog uma – C. S. Lewisa, s racionalnim argumentima koji su vodili na zakljucak da je vjerovanje u Boga uvjerljivije od ateizma. To je za mene bio sok, nisam bio spreman na takav odgovor".
Collins je presao na krscanstvo, ali nastavila su ga progoniti pitanja. "Pitanja kao – sto vjera od mene trazi i ocekuje? Sto ce reci kolege? Uklapa li se to u moju karijeru, a to je trebala biti genetika, ili ne? Hoce li moj mozak jednostavno eksplodirati ukoliko pokusam inkorporirati istovremeno genetiku s vjerom u Boga ili Isusa? Hoce li to biti kompatibilna sinteza? Puno su me mucila ta pitanja. Sve dok nisam sam dosao do zakljucka da su ta stajalista kompatibilna".
Collins je nedavno objavio knjigu “Jezik Boga,” knjigu o znacaju vjere u njegovom zivotu, knjigu za koju Collins kaze da pruza osjecaj spokoja. "I ne samo to nego i mogucnost da, kad vas snadju neprilike, problemi i patnje, na njima ucite, a ne da samo nosite osjecaj zrtve. Shvatio sam da su teska vremena cesto vremena kad najvise rastemo i sazrijevamo, u smislu naseg odnosa prema Bogu".
Francis Collins istice da je vjera osobna stvar, osobni izbor, nije ju moguce nametnuti bilo kome od nas, ali on sam vjeruje da vjera i znanost mogu zajedno ciniti dobro covjecanstvu.