Zamislite si ovakav prizor: "Plaže i obale prekrivene su trulećom organskom tvari. Od obale, pa do horizonta pučine, dokle pogled seže, vidi se neprekinuta purpurna površina … uljevita purpurna površina. Stojimo pod blijedozelenim nebom i udišemo smrad smrti i otrova." Ne baš lijep dan na Zemlji. To je prizor opisan u knjizi dugog naslova: "Pod zelenim nebom: globalno zatopljavanje, masovna izumiranja vrsta u prošlosti i što nam ona mogu reći o našoj budućnosti," autora Petera Warda.
Peter Ward je proveo karijeru proučavajući fosile i specijalizirajući se za katastrofalna masovna izumiranja vrsta u Zemljinoj davnoj prošlosti – ono što znanstvenici zovu 'Pet velikih'.
"'Pet velikih' su masovna izumiranja u kojima je nestalo po najmanje 50 posto vrsta na Zemlji. U jednom od njih – permskom masovnom izumiranju – nestalo je 90 posto svih vrsta na Zemlji," kaže Peter Ward, koji je paleontolog Sveučilišta Washingtona. On iznosi pojedinosti o uzrocima i posljedicama masovnih izumiranja u svojoj knjizi "Pod zelenim nebom". Kaže da je većina znanstvenika prihvatila ideju da je divovski asteroid udario u Zemlju prije oko 65 milijuna godina, izazvavši izumiranje dinosaura.
"Udar je izbacio u zrak ogromne količine prašine, te je Zemlja doslovce zatamnjela, jer sunčeva svjetlost nije prodirala kroz atmosferu. Veći i manji užareni komadi kometa, izbačeni udarom, izazivaju masovne požare, iz kojih se u zrak oslobađaju velike količine sumpora. Taj sumpor se vraća na tlo u obliku sumporne kiseline, kao kisela kiša, zakiseljujući oceane i jezera. U to vrijeme, na djelu je mnogo mehanizama koji ubijaju i biljne i životinjske vrste," kaže Ward.
No, asteroidi ne objašnjavaju druga masovna izumiranja. Za njih, Ward i drugi znanstvenici otkrili su u okaminama dokaze da su dugim periodima vulkanskih aktivnosti u atmosferu bili izbačene ogromne količine ugljičnog dioksida i drugih plinova: "Izgleda kao da je kod svakog takvog masovnog izumiranja došlo do kratkotrajnog, ali brzog povećanja koncentracije ugljičnog dioksida u zraku. A, znamo što on radi – izaziva brzo globalno zatopljavanje jer stvara staklenički efekt."
Tijekom tisuća godina, skok u razini ugljičnog dioksida i rezultirajući toplotni val u čitavom svijetu izazvali su teške posljedice. Vjetrovi su posustali, oceanske struje zamrle i većina morskog života nestala je zbog prevelike topline vode i premale količine kisika. "Ti topli oceani, bez kisika, stvorili su na površini cvatove bakterija koje stvaraju vodik-sulfid. U atmosferi se našla dovoljna količina tog spoja da ubije kopnene životinje i biljke i da izazove, isto tako, i nestanak ozona," kaže Ward.
Nalazi ukazuju da su se promjene u okolišu počele dramatično ubrzavati na gore kada je koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi dostigla tisuću dijelova na milijun. Današnja je koncentracija na trećini te razine, ali brzo raste. Peter Ward kaže da nema potrebe spekulirati bi li se tako nešto moglo dogoditi, jer mrtve vrste iz prošlosti jasno pokazuju da se to već ranije dogodilo, i to nekoliko puta.
Ali, nije sve beznadno; Ward vidi i neke ohrabrujuće znakove u borbi protiv globalnog zatopljavanja: "Većina ljudi sada već zna o čemu se radi i gotovo svatko zna da to ima veze s ugljičnim dioksidom, čije otpuštanje moramo usporiti. Tu je već dobijeno pola bitke."
Ohrabruje ga kad vidi da ljudi unose promjene u vlastitu svakodnevicu i traže promjene od svojih čelnika. Nada se da će njegova knjiga pomoći čitateljima da sadašnje stanje našeg planeta sagledaju u povijesnoj perspektivi.
Kako u svojoj knjizi 'Pod zelenim nebom' piše Peter Ward, "Ovaj je trenutak na Zemlji dragocjen dar, koji treba cijeniti i u njemu sa štovanjem uživati. Ukoliko bespotrebno uništimo ovaj svijet, nije baš vjerojatno da ćemo naći neki drugi s kojim bi ga mogli zamijeniti."