“Svi su nagi, nemaju nikakvog znanja o oruzju, svi su kukavni jer tisucu njih nije se usudilo pred nas tri krscana. Stoga, podesni su za upravljanje, da ih se na rad navikne, da siju, da cine sve sto ce biti potrebno, da sela grade, da ih se nauci da odjecu nose na sebi, i da nase obicaje slijede.” Tako je Kristof Kolumbo zapisao u svoj dnevnik 16. prosinca 1492. nakon susreta s grupom Indijanaca na otoku Hispaniola.
Prema jednoj skolskoj pjesmici, tisucu cetristo devedeset druge Kolumbo je preplovio plavi ocean… i otkrio Ameriku. Ako americka djeca skolu zavrse pamteci samo jednu godinu, onda ce to biti ta – 1492. Oni koji su bili bolji ucenici odverglat ce jos i imena Kolumbova tri broda – Niña, Pinta i Santa Maria. S ta je tri broda Kolumbo napustio Spanjolsku i, kako pjesmica dalje kaze – plovio po suncu, kisi i vjetru.
Zadnjih godina stari pomorac plovi nekim vrlo uzburkanim vodama. Narocito pred savezni praznik koji nosi njegovo ime, a slavi se svakog drugog ponedjeljka listopada. Savezni praznik, a “slavi” se u samo u 33 od 50 saveznih drzava? A i u mnogima od njih, uz parade i zabavu, obiljezava se i prosvjedima? Oko Kolumba i njegovog “otkrica” Amerike dugo se vec vodi polemika.
Pulicerovac Samuel Eliot Morison svojom je biografijom Kristofa Kolumba – Admiral of the Ocean Sea – jos 1942. godine upozorio da djeca u skolama na sjevernoamerickom kontinentu krivo uce i da postoje i neke druge prilicno uvjerljive i valjane teorije ako vec ne i konkretni dokazi o tome tko je, od Evropljana, prvi stupio na tlo Amerike, od Vikinga Leifa Ericsona do portugalskih moreplovaca.
G. 1996., bivsi profesor povijesti James Loewen u svojoj je knjizi The Lies My Teacher Told Me, Lazi koje mi je moj ucitelj govorio, upozorio i na neke druge aspekte cijele price kao, primjerice, cinjenicu da i udzbenici i nastavnici jos uvijek previse isticu Kolumbova djela, a ni rijeci ne govore o njegovim nedjelima.
Tko je i kada tocno prvi do Amerike dosao, kako, zasto… mnoga pitanja ostaju neodgovorena, a prica o Kolumbu u zadnje vrijeme jos vise tamni, s optuzbama za genocid nad domorodackim narodima, za pocetak trgovine robovima, za donosenje, u obje Amerike, filozofije o dominaciji koja do danas ustraje, dominaciji nad drugim narodima, nad okolisem, nad drugim sustavima vjerovanja, dominaciji muskaraca nad zenama…. to su samo neke od optuzbi koje na racun Kolumba sve glasnije upucuju indijanski narodi, samo neke od optuzbi od strane organizacije Transform Columbus Day, Ukinimo Dan Kolumba, koja i ove godine, kao sto to cini vec vise godina, poziva na demonstracije u sredistu Denvera gdje paradu, s velikim ponosom, odrzava talijansko-americka zajednica. Poziva na demonstracije pod sloganom:
Prije sto godina ovdje je sve pocelo, na stotu obljetnicu – prekinimo! Kolumbov dan, kazu oni, slavi doktrinu otkrica – legalni proces kojim je od indijanskih naroda oduzimana njihova zemlja, proces koji se i danas nastavlja, takvom covjeku ne podizu se spomenici, njegovo se ime ne slavi praznikom i paradama.
Nije tesko razumijeti ni razlog za slavlje talijanske zajednice, a ni razlog za prosvjedovanje, indijanske. Jedni se Kolumbom ponose, dan je prilika za etnicko slavlje, kao sto je i u mnogim drugim americkim gradovima koji imaju brojne talijansko-americke zajednice; za druge, susret koji se zbio 12. listopada 1492. godine donio je razorne posljedice. Ali, malo teze je razumijeti - zasto Denver, daleko, daleko od obale, zasto ne neko od mjesta na atlantskoj obali Amerike, zar to ne bi bilo donekle logicnije iako se, istina, Kolumbo iskrcao samo na jednom od karipskih otoka, daleko dolje? Denver, CO, stoga sto je stvarno u njemu, 1907. godine, prvi puta sluzbeno proslavljen Dan Kolumba. Zahvaljujuci covjeku po imenu Casimiro Barela. Rodjen na podrucju danasnjeg New Mexica, Barela je bio pokretacka snaga iza uvodjenja Kolumbovog dana.
Rodjen 1847. godine, u Colorado je preselio 1867., bavio se mnogim unosnim poslovima, bio i drzavni senator godinama. Na njegov poticaj, u mjestu Pueblo podignut je spomenik Kristofu Kolumbu. Na svecanosti otkrivanja, 12. listopada 1905. godine, Barela je i govorio o Kolumbu kao “covjeku skromna porijekla koji je toliko ucinio u ime civilizacije i ljudskog napretka otkrivanjem Novoga svijeta, u kojemu danas toliki narodi zive slobodno i neovisno, u miru, veselju i slozi.” Rekao je Barela tada jos i to da Kolumba, eto, svojataju i Talijani i Portugalci i Spanjolci, ali da Kolumbo nije svojina samo jedne zemlje nego pripada cijeloj latinskoj rasi.
Barela je sasvim sigurno na umu imao prakticnu politiku, jer bilo je to desetljece velikog priljeva talijanskih doseljenika u drzavu. G. 1900. bilo ih je samo 517; vec 14.375 do kraja tog desetljeca. Senator Barela dobijao je veliki broj novih biraca i u svom okrugu, Las Animas County, u Koloradu. Promicanje Kolumbovog dana bio je nacin njihovog ujedinjavanja, bez obzira kojeg oni bili porijekla. I 1907. godine, njegova ideja o stvaranju praznika postala je zakon, a u glavnom gradu, Denveru, bila odrzana prva parada.
U New Yorku ce to biti tek dvije godine kasnije, 1909. godine. No, tek 1937., predsjednik Franklin Delano Roosevelt proglasava 12. listopad Danom Kolumba, nacionalnim praznikom. Richard Nixon praznik premjesta na drugi ponedjeljak listopada. Otada traje polemika. U mnogim saveznim drzavama, medjutim, praznik se ne slavi, svakako ne kao Dan Kolumba. Ne nuzno na isti datum, ali umjesto Dana Kolumba, Juzna Dakota, primjerice, ima Dan indijanskih naroda; praznik se ne slavi sluzbeno u Minnesoti, u Nevadi, u nekim drugim saveznim drzavama jednostavno ga se ignorira.
Dan Kolumba se osudjuje kao slavlje rasizma i genocida. Casopis Time pisao je u prosincu 1999. godine: “U svojoj smrti, Kolumbo je predmet smijeha. Vasco da Gama je doplovio do Indije; Magellan plovio preko dva oceana; Cortés bio osvajac Meksika. Kolumbo nije cak bio u stanju niti utemeljiti koloniju na Karibima. Oni koji su u novi svijet dosli nakon Kolumba, oni su bili ti koji su od njega napravili nesto poput vjecnog paradoksa, simbol ponosa i rjeckanja, simbol svoje potrage za identitetom.
Gradjani Sjedinjenih Drzava poceli su mjestima davati ime Columbia i Kolumbo je postao etnicka ikona milijunima imigranata. Drugi su ga zvali “civilizatorom,” ali to je mnoge razdrazivalo. Zar nije bio glasnik uzasa i strahota za domorodacke kulture i stoga “najmrtviji od svih mrtvih bijelaca?” Debata nastavlja… Kolumbo je bio svojeglav i zadrt i imao potpuno pogresne ideje o pronalazenju Kine, s druge strane mora. Ali rekao je da nikad nece biti zaboravljen i nije, ni nakon pet stotina godina.”
Nakon pet stoljeca, Kolumbo ostaje tajanstvena i kontroverzna licnost koju su, tijekom povijesti, opisivali i kao najveceg moreplovca i kao vizionara, genija, mistika, nacionalnog heroja, neuspjelog upravljaca, naivnog poduzetnika i kao okrutnog i pohlepnog imperijalista. Praznik koji njegovo ime nosi najmanje je slavljeni praznik u Sjedinjenim Drzavama, svakako u drzavama s vecim brojem indijanskog stanovnistva. U tim drzavama, jedan drugi ritam odzvanja, star vec 20.000 godina… Mnogi indijanski narodi, na oba americka kontinenta, i kazu: Nije Kolumbo otkrio Ameriku nego mi – Kolumba….