Pedesetih godina bio je jedan od prvih u stvaranju, i ostao jedan od najznačajnijih predstavnika, Bakersfield Sounda, žanra u countryju koji se razvio u istoimenom kalifornijskom mjestu, odredištu tisuća i tisuća onih koji su, zbog katastrofalne suše, 30-ih godina prošlog stoljeća, migrirali u Kaliforniju s područja država Texas, Arkansas i Oklahoma… Sedamdesetih se godina priključio pokretu zvanom Outlaw Movement ili Outlaw Country, trendu koji se rodio kao odgovor novom nešvilskom zvuku ublaženog honky tonk sounda, a koji je dominirao countryjem ranijih umjetnika. I tijekom iduća tri desetljeća nastavio izdavati jedan uspješni album za drugim, s pjesmama na dobro poznate teme – zatvora, nevjere, pića, lutanja… sve, naravno, osobno doživljeno i proživljeno, sve iz vlastitog iskustva. Nemoguće je i odijeliti njegovu glazbu od njegovog života. Crpio je sa svih izvora tradicionalne američke glazbe – countryja, jazza, bluesa, folka… ali razvio osebujan, karakterističan stil pjevanja. Smatraju ga čuvarem tradicionalnog countryja, najutjecajnijim pjevačem svoje generacije, moguće najboljim i najutjecajnijim općenito u countryju, nakon Hanka Williamsa. Ovih dana izdao je novi album, ali ne countryja, već po prvi put u svojoj dugoj karijeri – album bluegrassa.
Za 70-godišnjeg Merlea Haggarda, čija karijera traje već više od 45 godina, ovo je prvi izlet u bluegrass iako, po njegovim riječima, cijelog je života ljubitelj bluegrassa. I u njemu, sudeći barem prema ovom albumu, zvuči tako prirodno i tako na svom terenu da je teško i povjerovati da je toj legendi countryja, za snimanje albuma bluegrassa, trebalo 40 godina? Pa još s tim svojim glasom kao stvorenim za bluegrass, i za country, naravno, ali naročito za bluegrass. Glasom koji je “proživio” ili kako je netko rekao “glasom koji je čisti destilat cijelog jednog dugog života jada i čemera i viskija od raženog slada.”
Hag svoj prvi album bluegrassa objašnjava ovim riječima: “Bluegrass je prava, istinska glazba.” Za razliku od countryja, koji je postao “too perfect,” presavršen za Haga.
Na albumu od 12 pjesama ima klasičnih hitova, među njima i nekoliko Haggardovih klasika, u obnovljenim verzijama – Big City jedna je od tih, a ima i novih Haggardovih. Nove se sa starima “bešavno” isprepliću i sve su izvedbe savršene. Nije to uobičajeni, vratolomno brzi bluegrass, nema isticanja instrumentalne virtuoznosti svojstvene bluegrassu iako je Hag okupio neke od danas najboljih instrumentalista i studijskih glazbenika, ali oni su ovdje samo pratnja Hagu, u službi pjesmama. Među njima – Marty Stuart, mandolina, Alison Krauss, vokalna pratnja, Carl Jackson, gitara, Rob Ickes, dobro i slide gitara, Aubrey Haynie, violina, Charlie Cushman, banjo, JD Wilkes, usna harmonika.
Na etiketi McCoury Music, bluegrass glazbenika Dela McCouryja, u studiju Rickyja Scaggsa, u Nashvilleu, Haggardov je album snimljen uživo, za samo dva dana.
Bluegrass Sessions je album ležerne glazbe, sporijeg tempa, i spoj različitih stilova bluegrassa, countryja i Jimmy Rodgers bluesa…i Haggardovog bezvremenog glasa.
U jednoj njegovoj novoj – What Happened? – Haggard, “Okie from Muskogee,” tuguje za Amerikom kakva je nekad bila, Amerikom koje više nema, pjeva o nestanku malih mjesta, o vladi, o Amerikancima koji danas voze strana kola; u onoj pod naslovom Learning to Live With Myself Haggard pjeva o starosti i o samoći koju ona neizbježno sa sobom donosi. Iako vrlo iskreno i dirljivo ispričana, Haggard se u stvarnom životu, čini se, još ne mora nositi s tim istinama. Unatoč svojoj dobi, sedamdeset godina, Hag je, u zadnje vrijeme, jedan od najzaposlenijih country glazbenika. Potkraj prošle godine udružio je snage sa Georgeom Jonesom, na albumu Kickin’ Out the Footlights…Again. Onda mu se pružila mogućnost da sudjeluje na albumu Last of the Breed, Posljednji iz vrste, s Rayom Priceom i Williejem Nelsonom, albumu klasičnog countryja, izdanom u ožujku. Cijelo ljeto je i proveo na turneji s Priceom i Nelsonom. Početkom studenog izlazi kompilacija Haggardove 45 godina duge karijere, na tri diska – njegovi najveći hitovi, 60 pjesama! Lijepo je Dylan jednom pjevao – oni koji nisu zauzeti svojim rađanjem, zauzeti su svojim umiranjem.
Blues Stay Away From Me…..naslov je jedne prekrasne, dobro poznate stare, braće Delmore. Haggard je prvoklasno prerađuje…