Sin iz jedne ugledne američke obitelji ima curu, hrvatsku izbjeglicu iz New Orleansa, koju na početku romana predstavlja svojoj majci u jednom restoranu na Manhattanu. Animozitet između djevojke i žene trenutačan je i prati čitatelja kroz cijelu knjigu prerastajući okvire dramske napetosti i ukazujući na jedan širi kontekst kulturnih i civilizacijskih razlika. Riječ je o najnovijem romanu Valerie Martin Ometanje posjeda (Trespass).
Chloe i Brendan Dale žive sat vremena vožnje od New Yorka na ogromnom posjedu sa šumom. Chloe radi kao ilustrator za knjige, a Brendan je sveučilišni profesor povijesti. Njihov sin Toby studira na Sveučilištu New Yorka, gdje se zaljubljuje u Hrvaticu iz New Orleansa Salome Drago, nestabilnu i pomalo zajedljivu djevojku koja je kao dijete pobjegla s ocem i braćom iz Hrvatske tijekom rata devedesetih godina. Salome je enigma, lijepa, bistra, ne odveć finih manira, zajedljivija i od Chloe, ali isto kao i ona nespremna na opraštanje. Roman Ometanje posjeda počinje na prilično konvencionalan način: dečko upoznaje curu i predstavlja ju svojoj majci tijekom ručka u jednom otmjenom restoranu na Manhattanu. Slijedi ulomak s početka romana kad se Chloe i Salome po prvi put susreću.
Salome je gurnula svoj jelovnik na stranu prevrnuvši skoro čašu s vodom, ali njeni su refleksi brzi i stabilizirala ju je položivši čvrsto ruku na dno stalka. Njeni nokti, primijetila je Chloe, kratki su i izbrušeni. Na trenutak sve troje je bilo fascinirano ovim odlučnim pokretom – ne, čaša se neće prevrnuti – a potom, po prvi put, Salome je usmjerila prema Chloe svoju punu pažnju. To je uznemirujuće, kao kad vidite pauka kako divlje gmiže iz nekog mračnog otvora u podrumu. "Zašto bi diskusija o politici morala nužno biti dosadna?" – pitala je Salome, modulirana glasa bez prizvuka optuživanja, kao da se raspituje o nekoj čisto znanstvenoj stvari – zašto gravitacija sve vuče prema dolje, zašto svjetlo prolazi kroz staklo, a ne kroz drvo. Toby ima pravo. Nema ničeg običnog u ovoj mladoj osobi. "Dakle, ne nužno" – dopustila je Chloe. "Međutim, ponekad kad se ljudi oštro ne slažu oko načela, te pomirenje stavova nije moguće, može postati prilično dosadno, prilično…" – zastala je tražeći riječ koja neće imati razdražljivi efekt… - "neproduktivno".
Okršaj između Salome i Chloe počinje praktički od prve stranice romana. Ubrzo nakon ovog susreta u restoranu Chloe saznaje da je Salome trudna i dodatno udaljava sina od sebe sugerirajući da ga Salome hvata u zamku, da dijete nije njegovo i da ga koristi za svoj društveni uspon. Chloe je, kao i njen suprug, cijepljena svim vrstama liberalne tolerancije - tj, to je bila dok se njezin sin nije zaručio za pomalo tamnoputu, pohotnu i tvrdoglavu Amerikanku hrvatskog podrijetla.
Salome je bila potpuno ravnodušna prema prizorima riznice Daleovih: njihovoj zajamčenoj vrlini, zaštitnom znaku njihove civiliziranosti i njihovoj prekrasnoj rustikalnoj kući u šumovitom krajoliku. Na njihovom posjedu se povremeno pojavljuje krivolovac, što prilično uznemiruje Chloe. Uspostavlja se da je riječ o imigrantu Basku. Počinje njega i Salome promatrati kao uljeze koji "ometaju njen posjed", koji su izvršili invaziju na njezin način života. U jednoj točki romana Chloe pomišlja "Barbari su pred vratima. Odvija se otmica mog sina".
Autorica Valerie Martin vjeruje kako se radi o situaciju koju poznaju mnoge obitelji. "Za mene ona je outsider za kojeg se svaka obitelj u određenoj mjeri boji da će se pojaviti i poremetiti skladne odnose, ako je riječ o obitelji u kojoj oni postoje. A Daleovi su jedna od takvih obitelji. Tj. bili su to do pojavljivanja Salome. Činjenica da je Salome katolik za Chloe je sama po sebi uznemirujuća, njezin sin je mlad i naivan, odnosno, po mišljenju njegove majke 'blesav', stoga ne mislim da je reakcija Chloe prema toj mladoj ženi oštra. Na izvjestan način to pokušava prikriti, ali ona je kao i Salome, prilično otvorena i njezini osjećaji isplivaju na površinu, što bi vjerojatno neka majka sklonija diplomaciji uspjela prikriti".
Uz događaje u obitelji Dale i Drago, u roman je ugrađena i jedna paralelna radnja koja je ispočetka nepovezana s glavnom. Riječ je o zapisima jedne žene hrvatske izbjeglice koja je proživjela užase jednog srbijanskog logora gdje je, između ostaloga, nebrojeno puta silovana. Tajanstvena pripovjedačica čiji se identitet ne otkriva sve do pred kraj knjige predstavlja svojevrsni pandan Chloe Dale.
Opisuje kako je tijekom rata bili zatočena u jednom srbijanskom bordelu za vojnike zajedno s drugim Hrvaticama, odakle je naposljetku uspjela pobjeći. Od njene ispovijesti zastaje dah. Jedna od njenih zatvorskih družica pronašla je način kako da malo ublaži silovanja – govori svakom silovatelju da je 'drugačiji'.
Kad bismo znale što se događa po selima, govorili su nam, znale bismo koliko smo sretne što se ovdje nalazimo. Imamo hranu i smještaj i bit ćemo majke srbijanske djece. Prave s nama novu generaciju Srba, to je čast. Potom bi jednu od nas odvukli unutra, psovali je i zalupili vratima u naša sretna lica. Te proklamacije o srbijanskoj djeci su me zbunjivale; dovoljno su često ponavljane da su imale prizvuk partijskog slogana. Jesu li oni ozbiljno zamišljali da ćemo mi biti u stanju voljeti, ili čak prihvatiti dijete koje nam je na silu napravljeno na ovom mjestu? Bilo je to čisto luđaštvo.
Nakon što je skoro cijela stravična paralelna priča ispričana, saznajemo da je zapravo pripovijeda Salonina majka Jelena, za koju je vjerovala da je ubijena tijekom rata u Hrvatskoj. Ubrzo nakon Salomina vjenčanja za Tobyja ona otkriva da joj je majka živa u jednoj mučnoj i izuzetnoj emocionalnoj sceni romana. Napušta Tobyja, krade novac i napušta zemlju u potrazi za svojom majkom. Toby kreće u potragu za njom, a otac Brendan u potragu za njim. Odatle radnje se kreće između Manhattana i Hrvatske, od predgrađa u Connecticutu do divljine engleskog krajolika, između zabačenih dijelova Louisine i Trsta i izbjegličkog logora u kojem Jelena usvaja jedno ranjeno dijete bez roditelja. "Jelena nosi na sebi ogroman teret krivice zbog toga što nije sa svojom djecom. I iako se čini da sama nije u stanju to racionalizirati, u romanu je prilično jasno da to dijete usvaja upravo iz tog razloga"- kaže autorica Valerie Martin.
Dvije paralelne radnje ovog romana u početku predstavljaju zagonetku za čitatelja, međutim, na kraju autoričin cilj postaje jasan - da predstavi opuštenu i relativno zaštićenu kulturu paralelno s rasprostranjenim užasima koje ta kultura ignorira. Potresni kontrast između brutalne hrvatske priče i 'civiliziranih' dijelova romana sugeriraju da se radi o dvije knjige koje polaze s dijametralno suprotnih polazišta. Međutim, ta suprotstavljenost nije neosnovana, iako izaziva efekt neprirodnosti. Valerie Martin autorica je sedam romana i tri knjige pripovijedaka. Za svoj roman Imovina, koji govori o robovlasništvu u Sjedinjenim Državama, dobila je 2003. godine prestižnu britansku književnu nagradu Orange. Njen najnoviji roman Ometanje posjeda objavila je izdavačka kuća Doubleday iz New Yorka.