Američka humanitarna organizacija CARE nedavno se našla u središtu pozornosti kada je odbila oko 45 milijuna dolara pomoći u hrani američke vlade. Ta je odluka vezana uz protivljenje ove organizacije praksi da se hrana proizvedena u Sjedinjenijm Državama, subvencioniranjem od strane američke vlade, prodaje za gotovinu kojom se onda potpomažu programi pomoći u hrani. U humanitarnim krugovima, radi se o prilično kontroverznom pitanju.
Sjedinjene Države su najveći donator hrane u svijetu. Vrijednost poklonjene hrane procjenjuje se na oko milijardu dolara godišnje. Ta pomoć odlazi milijunima ljudi, ponajviše žrtvama rata ili prirodnih katastrofa. Iz te se pomoći također financiraju brojni razvojni programi za uklanjanje pothranjenosti i gladi.
No, dobava, prijevoz, pohrana i distribucija više od dva i pol milijuna metričkih tona hrane vrlo su skupi i logistički složeni pothvati. Zato se dio hrane koja je proizvedena u Americi prodaje u zemljama primateljima pomoći, a zarađenim se novcem pokrivaju troškovi čitave operacije pomoći. Takva se praksa zove 'monetizacija'.
Doktorica Helene Gayle, predsjednica humanitarne organizacije CARE, smatra da monetizacija šteti poljoprivrednicima u zemljama primateljicama pomoći jer preplavljuje to tržište jeftinim američkim usjevima, izbacujući iz konkurencije domaće farmere: "Smatramo da je takva praksa nekonzistentna s našim općim ciljem smanjenja kronične gladi i smanjenja siromaštva. Smatramo da ne možemo sudjelovati u takvoj praksi, jer ju smatramo kontraproduktivnom po naše temeljne ciljeve."
Organizacija CARE će praksu monetizacije postupno izbaciti iz svog rada do 2009. godine. Mnoge druge humanitarne organizacije dijele gledište CARE-a, uključujući i Catholic Relief Services. Michael Wiest iz te organizacije slaže se da je monetizacija neefikasna, ali kaže da će Catholic Relief Services, za sada, Ipak nastaviti s takvom praksom: "Ni nama se ne sviđa takva praksa, ali nam se čini da bi cijena koju bi platili naši korisnici bila prevelika ako se odreknemo monetizacije. Naime, broj siromašne djece koja više ne bi primala pomoć za nas je prevelik da ga prihvatimo kao argument u pokušaju promjene politike u Washingtonu."
No, neke nevladine organizacije podržavaju monetizaciju. Recimo, Alliance for Food je koalicija 15 neprofitnih organizacija koje vode humanitarne i razvojne programe diljem svijeta. Izvršna direktorica Ellen Levinson kaže da članice koalicije vjeruju da je monetizacija važna u nekim zemljama u razvoju: "To vrijedi za područja koja redovito pate od nestašica hrane i ovise o uvozu kako bi udovoljili svojim potrebama. Vjerujemo da monetizacija - kada ju se provodi ispravno - pridonosi osjećaju sigurnosti oko opskrbe hranom u zemljama primateljima."
Bill Hammink, jedan od direktora u američkoj agenciji za međunarodni razvoj, USAID, kaže da američka vlada snažno podržava monetizaciju jer, ističe, postoje mehanizmi za sprečavanje negativnih posljedica po lokalna tržišta u zemljama primateljicama pomoći: "Naša monetizirana pomoć u hrani ne preplavljuje lokalna tržišta. Procedure su vrlo striktne i stroge s ciljem ograničavanja ikakvih negativnih posljedica po lokalnu proizvodnju hrane. Ustvari, i po zakonu od nas se zahtijeva da izradimo vrlo detaljnu procjenu potencijalnih rizika ili posljedica po lokalnu proizvodnju i tržište. U nekim slučajevima, mijenjali smo naše programe kako bi ih prilagodili lokalnim uvjetima."
Velik broj humanitarnih organizacija želi promjenu američkih zakona kako bi im se dozvolilo da kupuju više lokalno proizvedenih prehrambenih proizvoda u zemljama primateljicama pomoći, umjesto da Ih uvoze iz Sjedinjenih Država.
No, jedna stvar u kojoj se sve humanitarne organizacije slažu je važnost američke pomoći u hrani diljem svijeta. Kako kažu, taj je program u zadnjih 50 godina bio neizmjerno uspješan, spasivši doslovce milijune života.