Programi studentske razmjene prilika su za mlade ljude da upoznaju i razviju razumijevanje za različite kulture izvan granica svojih zemalja. Nekoliko stotina studenata sa Bliskog istoka, te iz Afrike i Azije upravo su proveli godinu dana u jednom takvom programu. Netom prije povratka u svoje domovine, nekolicina studenata podijelila je svoje dojmove sa June Soh.
Studenti na razmjeni, koji su stigli iz 30-ak zemalja, svoje posljednje dane u Sjedinjenim Državama proveli su u izletima i radionicama na području Washingtona, u distriktu Columbija. U zemlju su stigli preko Programa za studentsku razmjenu mladih. Leila Kabalan došla je iz Libanona.
"Puno sam toga ovdje naučila. Na primjer, kada Amerikanci nešto žele, ne misle da je to nemoguće, već se odvaže i pokušaju raditi na tome – primjerice, kad su nezadovoljni nečim u javnom životu, oni odlaze na razgovor kod svojih senatora i vladinih predstavnika. To je jedna od najvažnijih stvari koje sam ovdje naučila : da se mi – građani – ne bi smjeli samo žaliti i gunđati, već trebamo nešto poduzeti u rješavanju svojih problema."
Leila je jedna od preko 300 studenata koji su došli iz zemalja u kojima većinu populacije čine muslimani. Oni su odsjeli u obiteljskim domovima širom Sjedinjenih Država, u svojim su mjestima pohađali školu te sudjelovali u raznim mjesnim aktivnostima. Leila je tu godinu provela u Greenbeltu, u saveznoj državi Maryland.
"Kad sam na satu engleskog upitala svoje razredne kolege da li znaju gdje je Libanon, samo je jedna osoba odgovorila pozitivno. Više od četvrtine razreda nije niti znalo da takva zemlja uopće postoji. Zato mislim da je pravi uspjeh što su sada, zahvaljujući mom prisustvu ovdje, neki ljudi ne samo saznali da moja zemlja postoji, već su nešto o njoj i naučili."
Waleed Nasir iz Pakistana boravio je u mjestu Crystal Lake u državi Illinois. Za njega je to bila prilika da iskusi stvarnu Ameriku koja je, kako kaže, sasvim drugačija od negativne slike kakvu prikazuju mediji u njegovoj zemlji. Tome dodaje da je i on pridonio imidžu svoje zemlje ovdje, koju je opisao kao dobru za život i liberalnu.
"Mislim da sam u tom malom mjestu mojim domaćinima ostavio dobar dojam o Pakistanu. Vjerujem da je ono što su isprva mislili o Pakistanu bilo nešto sasvim drugo od onog što sada misle, nakon što su me upoznali."
Ovu studentsku razmjenu vodi jedan konzorcij privatnih organizacija za razmjenu čije stipendije financira američko Državno tajništvo. Od osnivanja ovog programa 2001. godine – nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države - u njemu je sudjelovalo oko dvije tisuće, uglavnom, muslimanskih studenata. Mary Karam rukovodi tim programom.
"Promjena koju doživljavaju studenti ovog programa događa se na vrlo osobnoj i lokalnoj razini. Razmjena pruža mladim ljudima da međusobno surađuju, rade u parovima i tako izravno upoznaju ne samo jedni druge, već i svoje kulture. Jedino tako će i oni sami moći promijeniti svijet oko sebe."
Mnogi studenti bili su sličnog mišljenja. Kažu da sada smatraju svojom odgovornošću da svijet učine boljim i kvalitetnijim mjestom za život, te promiču razumijevanje i toleranciju među različitim kulturama, religijama i ljudima.