Na naslovnici Washington Posta, izvješće o dosad najtežem udarcu vjerodostojnosti američkog ministra pravosuđa Alberta Gonzalesa. Svjedočeći pred Kongresom o programu prisluškivanja bez sudskih naloga administracije predsjednika Busha, direktor FBI-ja Robert Mueller pod prisegom je rekao potpuno suprotno onome što je, isto pod prisegom, par dana ranije izjavio njegov šef, ministar Gonzales.
Prema Gonzalesu, taj program prisluškivanja nije bio predmet raspri unutar administracije predsjednika Busha; prema Muelleru, upravo suprotno: o njemu se ne samo žestoko raspravljalo, nego je čak i Gonzalesov prethodnik, John Ashcroft, premda na liječenju u bolnici, bio izložen noćnom posjetu samog Gonzalesa – tada savjetnika u Bijeloj kući - da bi, na koncu, pod pritiskom, pristao na taj program, ali u ozakonjenom obliku.
Washingtonski list piše da je senator Charles Schumer prokomentirao vjerodostojnost sadašnjeg ministra pravosuđa riječima: "On govori polu-istinu, djelomičnu istinu i sve drugo samo ne istinu." Četiri senatora traže da se imenuje specijalni istražitelj koji bi trebao ustanoviti je li ministar Gonzales lagao Kongresu o prisluškivanjima bez sudskih naloga. Senator Patrick Leahy, pak, spominje i mogućnost istrage o krivokletstvu protiv Alberta Gonzalesa.
U New York Timesu, uz glavne teme dana, i jedna malo skromnija, ali iz perspektive stoljeća i tisućljeća kartografije – gotovo revolucionarna. Na Internetu, naime, svatko može postati kartograf. Uz pomoć jednostavnih programskih alatki, koje nude internetske tražilice, milijuni ljudi unose digitalne karte, označavaju ih bilješkama, dodaju im zvuk, slike i video snimke. Rezultat: masovni online atlas koji je bogatiji informacijama nego išta slično ranije.
Tu su karte s unesenim lokacijama benzinskih crpki s biodieselom u, recimo, Novoj Engleskoj, trgovine vunicama u Illinoisu, svježe obnavljane karte zaobilaznica oko cesta u popravku, pa i ruta kojom plivaju dva kita koji su još u svibnju ušli u deltu rijeke Sacramento.
Internetske karte nisu ništa novo, ali pravi je boom počeo tek u travnju ove godine, kada je Google pokrenuo svoj My Maps, koji korisnicima nudi da vrlo jednostavno sami rade karte kakve im trebaju. Otada, korisnici tog servisa napravili su više 4 milijuna mapa o temama u rasponu od gdje se može dobro jesti u New Yorku, pa do lokacija ljetnih festivala u Europi. Tu je i milijun karata na servisu Microsofta, pa skoro milijun i pol mapa za bicikliste, hodače i planinare. Sve se one – a to je i najveća novina – mogu pretraživati istodobno, pa i superpozicioniranjem različitih tema na iste zemljopisne lokacije.