U ovom informacijskom dobu mnoge vlade pokušavaju doći do ljudi u drugim dijelovima svijeta u jednom sveprisutnijem trendu koji nazivamo javnom diplomacijom. Nedavno su dužnosnici srednjeg ranga mnogih vlada i međunarodnih ustanova došli u Los Angeles kako bi izbrusili svoja iskustva na tom polju.
Javna diplomacija uključuje neke vrlo različite metode dosezanja do velikog broja ljudi. Joe Wang viši je konzul u Kulturnom i ekonomskom centru Tajvana u Los Angelesu. Bio je jedan od 15 rukovodioca srednjeg ranga koji su sudjelovali u dvotjednom programu u Centru za javnu diplomaciju pri Sveučilištu južne Kalifornije. Kaže da je stjecanje naklonosti dio javne diplomacije i citira izreku kineskog filozofa Sun Tzua autora klasičnog dijela Umijeće ratovanja. "To znači 'bolje je pridobiti srca, negoli osvojiti njihove gradove'. I odavde možemo shvatiti vodeći koncept promicanja javne diplomacije u zemlji domaćinu – to je angažman u izravnom dijalogu".
Gospodin Wang kaže da je jedan od njegovih poslova prikazivanje izložbe slika o tajvanskim prirodnim ljepotama, držanje govore pred različitim građanskim udrugama i organiziranje znanstvene i kulturne suradnje. Profesor na Sveučilištu južne Kalifornije Nicholas Cull kaže da javna diplomacija može kao posljedicu imati zagovaranje određene politike, međutim, često to nije slučaj. "Ne treba biti zagovaranje nečega. Ne treba biti o tome da se ljudima govori o stvarima. Važan dio javne diplomacije jest osluškivanje drugih zemalja i, zapravo, rekao bih da tu treba javna diplomacija početi, s pažljivim slušanjem".
Stručnjak za komunikacije Eytan Gilboa predaje na izraelskom sveučilištu Bar-Ilan i na Sveučilištu južne Kalifornije. On kaže da javna diplomacija može uključivati i promociju imidža zemlje i stvaranje otvorenog foruma za razmjenu ideja, proces kojem pomažu nove tehnologije. "Primjerice, Internet pruža neslućene mogućnosti za počinjanje dijaloga s ljudima širom svijeta. To nazivamo kibernetičkom javnom diplomacijom".
Organizacije za emitiranje međunarodnih radijskih i televizijskih programa etablirani su način vladama da prenesu svoju poruku. Mnoge su svojim radijskim kapacitetima dodale televizijsku i internetsku komponentu. Međutim, mnogi vjeruju da je radio i dalje izuzetno važan medij, čak i u ovo multimedijsko doba, jer kratkovalni programi imaju posebno važnu ulogu u zemljama u razvoju.
Geoffrey Cowan dekan je Škole Annanberg za komunikaciju pri Sveučilištu južne Kalifornije i bivši je direktor Glasa Amerike. On kaže da vlade mogu odabrati da zauzmu nepopularne stavove o nekom pitanju, ali moraju biti svjesne reperkusija. Dodaje da javna diplomacija objašnjava vladine stavove, ali nužno ih ne čini popularnijima. "Ono što učimo u ovom programu javne diplomacije nadam se jest ne da učinimo neku zemlju popularnom, već da se razumiju svi elementi. I kad točno predstavljanje činjenica nije dovoljno, tad treba doći do ljudi u tim zemljama i reći im 'možda naša zemlja ima nekih problema s kojima se moramo pozabaviti'".
Profesor Nichola Cull kaže da je za javnu diplomaciju važno slušati, učiti i pronaći zajedničku budućnost s narodima drugih zemalja. Njegov kolega Eyton Gilboa kaže da taj proces može pomoći zemljama da se pomaknu od sukoba prema dijalogu.