Tijekom svoja dva mandata kao četrdeseti predsjednik Sjedinjenih Država Ronald Reagan je vodio dnevnik u koji je upisivao rukom svoje najintimnije misli i opservacije o izuzetnim povijesnim događajima, ali i o svakodnevnim rutinama svog predsjednikovanja. Gotovo dvadeset godina nakon što je napustio dužnost, ovi zapisi – zapravo, jedini predsjednički dnevnik u ovakvom obliku u američkoj povijesti - mogu se pronaći u knjižarama pod jednostavnim naslovom Reganovi dnevnici. Za tisak ih je pripremio povjesničar Douglas Brinkley.
Reaganovi dnevnici pružaju nevjerojatan uvid u jednog od najvažnijih američkih predsjednika i bacaju novo svjetlo na to kakav bi karakter trebao imati istinski američki čelnik. Bilo da se nalazio u radnoj sobi rezidencijalnog dijela Bijele kuće ili u svom zrakoplovu Air Force One, svake noći predsjednik Reagan je pisao o događajima dana, što je često uključivalo njegovu komunikaciju sa svjetskim čelnicima kao što su Mihail Gorbačev, papa Ivan Pavao II i Margaret Tatcher, između ostalih.
U svojim dnevnicima, četrdeseti američki predsjednik piše i o nezaboravnim trenucima koji su definirali jedno razdoblje – od njegove prve inauguracije, kraja Hladnog rata, krize s taocima u Iranu, do pokušaja Johna Hinckleya da izvrši atentat na njega. Ova knjiga otkriva više od pukog političkog iskustva Ronalda Reagana; mnogi unosi odnose se na njegove misli i osjećaje o privatnim stvarima – ljubavi prema njegovoj supruzi Nancy Reagan, njihovoj obitelji, njegovo vjeri u Boga i snazi molitve.
Prije Reaganovih dnevnika američka javnost rijetko je imala pristup nefiltriranim doživljajima i stavovima nekog predsjednika, pisanim njegovim vlastitim riječima – od opisa kad se skoro utopio u bazenu jedne hollywodske prijateljice, do odlučnosti da se bori protiv Fidela Castra gdje god može i da spriječi da Karipsko more postane 'Crveno jezero'.
Čitatelj ovih dnevnika – pisanih glasovitim Reaganovim stilom, kombinacijom britke inteligencije i humora - steći će jedinstveno razumijevanje jednog od najomiljenijih stanara Bijele kuće u američkoj povijesti. Saznat će da je četrdeseti američki predsjednik svog državnog tajnika Alexandera Haiga smatrao "nevjerojatno paranoidnim", a pop zvijezdu Michaela Jacksona iznenađujuće sramežljivim. Saznat će da je odbijao razgovarati sa svojim sinom Ronom Reaganom nakon što mu je ovaj jednom zalupio slušačicu, a za svoju kćer Patti vjerovao je da ima "poremećene odnose s obitelji". A saznat će i da se osjećao konstantno usamljenim kad njegova supruga Nancy nije bila kod kuće.
6. veljače 1981.
Moj rođendan. Nancy, Tip O'Neil, Paul Laxalt, Tom Evans i kongresnik Wright iz Teksasa iznenadili su me (sve su prikladno zabilježili novinari akreditirani na Capitol Hillu) s prekrasnom tortom. Tip mi je poklonio kravatu i zastavu koja se vila na Capitolu 20. siječnja (na dan inauguracije). Odgurali smo tortu na kolicima u drugu prostoriju gdje je bilo oko 200 pripadnika našeg osoblja koji su je narezali. To poslijepodne primio sam izvrsan poklon – naši vlastiti senatori koji su nas kočili oko prijedloga o ograničavanju saveznog zaduživanja promijenili su mišljenje i mi smo pobijedili.
Samo dva dana prije toga predsjednik Reagan vodio je s članovima svoje administracije razgovor o embargu na žitarice protiv Sovjetskog Saveza.
4. veljače 1981. godine
Rasprave kabineta o embargu na žitarice. Oduvijek mi se činilo da on više šteti našim farmerima negoli Sovjetima. Mnogi naši saveznici uskočili su u prazni prostor i opskrbili Sovjete žitaricama. Ali sad, kako da ukinemo embargo a da ne pošaljemo Sovjetima pogrešnu poruku? Moramo iznova razmotriti cijelo pitanje strategije. Trgovina je trebala Sovjete učiniti umjerenima, umjesto toga omogućila im je da grade naoružanje a ne potrošačke proizvode. Njihov socijalizam je ekonomski fijasko. Ne bismo li učinili veću uslugu njihovim stanovnicima kad bismo pustili da sustav propadne, umjesto da ga stalno izvlačimo?
Ronald Reagan nikad prije dolaska u Bijelu kuću nije vodio dnevnik, međutim, to se sve promijenilo nakon inauguracije 20. siječnja 1981. godine. Za razliku od mnogih drugih koji počinju voditi dnevnik, Ronald Reagan ozbiljno je shvaćao svoj dnevnik i tijekom njegovih osam godina u Bijeloj kući nije propustio nijedan dnevni unos, osim kad se nalazio u bolnici. Rezultat te predanosti su Reaganovi dnevnici, koje je za tisak priredio Douglas Brinkley a objavila izdavačka kuća HarperCollins Publishers.