Britanski premijer Tony Blair danas odstupa sa svog položaja, nakon deset godina dugog mandata koji bi se smatrao iznimno uspješnim da nije zasjenjen nepopularnim ratom u Iraku.
Četrdesetro-godišnji Tony Blair je 1997. godine čvrsto stupio na nacionalnu i svjetsku političku scenu – karizmatičan, nasmiješen, elokventan i pun energije. Spreman da Britaniju povede u novo stoljeće. Svojim je sunarodnjacima ponudio novi smjer. "Šansu ste nam dali vi, britanski građani. Poklonili ste nam povjerenje, i mi vas nećemo iznevjeriti. Vladat ćemo u vaše ime, za vas".
Blair je najavio oživljavanje britanske ekonomije i društva uopće – u skladu s efikasnim načelima globaliziranog gospodarstva. U Downing Street – rezidenciju britanskih premijera, Blair je unio ležerniji, mladenački stil. Blairov biograf, Anthony Seldon, kaže da Blair nije bio 'novitet' samo na području stila i imidža – on je zaista i vrlo sposoban političar. "Pobijedio je na više izbora nego bilo koji drugi laburistički premijer. Reformirao je svoju stranku. Zaslužan je za mir u Sjevernoj Irskoj".
Na vanjskopolitičkom planu, Tony Blair je vodio intervencionističku politiku, što je najbolje došlo do izraza 1999. godine, prilikom intervencije NATO saveza na Kosovu. Uz to, britanska je vojska, godinu dana kasnije, u zapadnoafričkoj državi Sierra Leone prekinula dugogodišnji građanski rat. Tony Blair je 2001. osvojio drugi premijerski mandat.
Međutim, 11. rujna 2001. godine, svijet se iz korijena promijenio. "Polako postaje očit puni užas onog što se danas dogodilo u Sjedinjenim Državama. Teško je shvatiti razloge za krvoproliće i teror koji su pogodili toliko nevinih ljudi".
Britanski je premijer s predsjednikom Georgeom Bushom učvrstio ionako vrlo snažne veze Londona i Washingtona. Tony Blair je na međunarodnoj sceni dao najsnažnije argumente za intervenciju u Afganistanu – gdje su bila glavna skrovišta al-Qaide – te kasnije u Iraku. Anthony Seldon objašnjava: Blair je bio uvjeren da je britanski interes da bude što bliže Bijeloj kući. Bio je u potpunosti voljan da govori u prilog ovih intervencija. Želio je biti što bliže predsjedniku Bushu, jer je smatrao da tako najbolje služi interesima svoje zemlje".
Tony Blair je na početku efikasno utjecao na Bijelu kuću da ne počne sama s intervencijama u Afganistanu i Iraku. No, kasnije su ga mnogi kritizirali što nije uspio utjecati na način na koji se iračka intervencija provodila, te još više što se nakon nje događalo.
Politički komentator britanskog dnevnika Independent Michael Brown, kaže da je Irak najveće pogreška Tonyja Blaira. "Bojim se da će Britanci Blaira pamtiti upravo po Iraku. Na žalost. Povijest će ga također po tome pamtiti".
Bez obzira na Irak, Blairovi laburisti su i 2005. godine osvojili najviše parlamentarnih mjesta – iako znatno manje nego na prethodnim izborima. Vladu su 'načeli' i neki unutrašnjepolitički skandali. Tony Blair je početkom ove godine najavio da se povlači. U svom oproštajnom govoru na skupu svoje stranke rekao je: 'Postupao sam onako kao što sam mislio da je ispravno. Ako sam i pogriješio, učinio sam to jer sam mislio da je to dobro za našu zemlju'.