5. lipnja 1947. godine američki državni tajnik George C. Marshall izjavio je u govoru diplomcima sveučilišta Harvard da su 'Europa i svijet ponovno u opasnosti'. Drugi svjetski rat opustošio je kontinent i Sjedinjene Države moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da ožive europsku ekonomiju, rekao je George Marshall.
Marshallov govor na Harvardu postao je temelj takozvanog Marshallovog plana, četverogodišnjeg programa pomoći Europi u iznosu od 13 milijardi dolara.
1947. godine veliki europski gradovi ležali su u ruševinama. Vladala je glad. Najhladnija zima do tada donijela je najsiromašniju žetvu stoljeća. Tek oslobođena od nacista, Zapadna Europa bila je u opasnosti da sklizne u kaos. Doktor Larry Bland, povjesničar pri Zakladi George C. Marshall, opisuje tadašnju situaciju: "Osnovna motivacija za pokretanje Marshallovog plana bio je strah od kaosa u Zapadnoj Europi. Ljudi su to vidjeli kad bi vikendom odlazili u kino: prije emitiranja filma pokazali bi filmski žurnal o problemima u Europi. A prizor izgladnjelih žena i djece emocionalno djeluje na srca Amerikanaca. Nadalje, utjecaj komunističke partije u zemljama poput Francuske i Italije također ih je vrlo brinuo.”
Komunistička partija bila je kasnih četrdesetih vrlo utjecajna u Francuskoj i Italiji. Sovjetska vojska okupirala je istočnu Europu. Vladala je opća nezaposlenost. Europska industrija bila je blokirana. Odmah po slanju najhitnijih potrepština - hrane i odjeće, Marshallov plan Sjedinjenih Država usredotočio se na gospodarske probleme.
Rudnici ugljena bili su prvi koji su osjetili korist od američke pomoći. Bez ugljena koji se koristio za pogon tvornica i mlinova, europsko gospodarstvo nikada se ne bi oporavilo. "Problem je u tome što su velike količine ugljena u zapadnoj Europi dolazile iz njemačkih rudnika koji su tada bili poplavljeni, a njihova površina praktički raznesena bombama. Nijemci nisu imali načina da otvore te rudnike pa su Sjedinjene Države odlučile poslati potrebnu opremu. Na Nijemcima je bilo da iskopavaju ugljen, a mi amo prvo iz njih iscrpili vodu, potom izgradili domove rudarima, cijepili ih protiv tuberkuloze i pobrinuli se za sve ostalo što im je omogućilo da što više rade” - prisjeća se Larry Bland.
Osim toga, Sjedinjene Države su inzistirale da europske države surađuju na distribuciji njemačkog ugljena, kako bi grijao domove, a tvornice ponovno stavio u pogon. 13 milijardi dolara što su ih Sjedinjene Države tada odobrile za pomoć u 16 zemalja, tijekom četiri godine, danas je jednako iznosu od 100 milijardi dolara.
No, najvažniji dio Marshallovog plana je vjerojatno njegov pozitivan utjecaj na moral stanovnika Zapadne Europe, čak i bivših neprijatelja – Talijana i Nijemaca. Njemački diplomat Karsten Voight bio je dječak za tog poratnog razdoblja. Kaže kako je američka velikodušnost dovela do ogromnog psihološkog elana: "Sam novac ne bi imao isti učinak. No, zajedno s Berlinskim zračnim mostom, mijenjao nam je stav prema svemu. Amerikance, koji su od samog početka bili bolje prihvaćeni od Rusa, čak su i prije samog kraja rata smatrani ne više okupatorima, već prijateljima.”
Britanski premijer Winston Churchill nazvao je Marshallov plan “najplemenitijim činom u povijesti". Oporavak od najrazornijeg rata u povijesti bio je dramatičan. Bruto nacionalni proizvod u Zapadnoj Europi porastao je za 32 posto tijekom četiri godine Marshallovog plana, izazvao gospodarski procvat cijele jedne generacije te stvorio okvir za buduću Europsku uniju.