Na engleskom kazu “you gotta pay the dues if you wanna sing the blues,” ako blues zelis pjevati, moras iz vlastitog, krvavog iskustva znati govoriti. Bessie Smith, prva znacajna blues i jazz pjevacica, jedna od najvecih svih vremena, jedna od prvih koja je blues u koncertne dvorane prenijela, imala je dovoljno takvih zivotnih iskustava i blues pjevala tako da je s pravom dobila i nosila naslov “Empress of the Blues,” Carica bluesa...
Rodjena u Chattanoogi, savezna drzava Tennessee, ili 1894. ili 1896. ili 1898. ili 1900., godina njenog rodjena neizvjesna je, Bessie je, do 1912. godine, na ulicnim uglovima pjevala, za novcic-dva. Te godine otkrila ju je “Majka bluesa,” legendarna Ma Rainey, koja je sa svojom revijom nastupala u Chattanoogi. Kad je, iz Chattanooge, revija krenula dalje, u njoj je, na inzistiranje Ma Rainey, bila nova clanica – Bessie Smith. Ma je Bessie uzela pod svoje i, svjesno ili nesvjesno, prenijela joj sve nijanse, slozenosti i suptilnosti svog umjetnickog izraza, bluesa. Ma Rainey ce u svojoj karijeri prilicnu slavu steci, ali njena ce je sticenica, Bessie Smith, u tome vrlo brzo preteci. Vec svojom prvom snimkom – bila je to, 1923., Downhearted Blues, Alberte Hunter – Bessie Smith slavu postize preko noci. Do kraja te godine, ploca je bila prodana u, za ono vrijeme, nevjerojatnom broju od dva milijuna primjeraka. Kvalitet snimki tog vremena bio je vrlo nizak, ali strastveni glas Bessie Smith nadvladao ga je i fascinira i danasnjeg slusatelja....
Kao rezultat te svoje prve snimke, i svog prvog hita, Bessie je, tada vec nastanjena u New Yorku, krenula na turneje diljem americkog Juga i nastupala u gotovo svim vecim gradovima Sjevera. Sa zaradom od 1500 dolara tjedno, Bessie je bila najbolje placena crnacka pjevacica Amerike tog vremena! Dovoljno je zaradjivala da je mogla zivjeti udobnim, “mainstream,” odnosno bjelackim, nacinom zivota, ali, sto iz bunta sto zbog prirodnih sklonosti, Bessie je tvrdoglavo nastavljala onim koji je jedino i znala i u kojemu se dobro snalazila – ulicnom nacinu zivota.
O tom je svom zivotu - grubom i nasilnom, promiskuitetnom, alkohola, marijuane takodjer, punom, “Carica bluesa” i pjevala. Bessie se rado predavala ovozemaljskim uzicima i o njima pjevala publici koja joj nije ni na cemu zamjerala. Stovise, ona ju je, tijekom cijele njene karijere, cijenila kao neobicno cvrstu, neovisnu Amerikanku africkog porijekla, upornu i odlucnu, i punu izvanrednog talenta. Svojim se porijeklom i svojom kulturom Bessie uvijek ponosila i iako je rasne granice brzo i glatko prelazila, afektacije bjelacke publike Sjevera i Juga uspjesno se klonila kao i ulagivanja konformista vlastite zajednice crnaca.
Bessie je bila jedna ogromna zena, preko 180 centimetara visoka, tezine gotovo sto kilograma. Nagle je i naprasite naravi bila i cesto dolazila u sukob i obracune s drugima, ali ni iz jednog, bez obzira na velicinu protivnika, njegovu rasu ili spol, nije izisla da i sama, cesto i doslovno, nije udarac zadala.
Svojom fizickom snagom i velicinom te svojim snaznim glasom, i uporno slijedeci vlastite glazbene ideale, Bessie je za sebe i izvojevala mjesto na blues-pozornici 20-ih godina. U ono vrijeme prije mikrofona i pojacala, Bessie je svoju pjesmu publici prenosila snaznije od bilo kojeg drugog tadasnjeg blues-pjevaca. Glazbeno nepismena, redovito je suradjivala sa svojim pijanistima, skladajuci i pisuci glazbu najcesce autobiografskog karaktera.
Na pozornici i mimo nje, Bessie je ostavljala nezaboravni utisak na svakoga tko bi je vidio, slusao ili se s njom susretao. Svojim dramaticnim stilom nastupa utjecala je na mnogog kasnijeg blues i ritam-i-blues pjevaca. U nastupima s velikanima jazza poput Louisa Armstronga, Fletchera Hendersona, Sidneyja Becheta, Bennyja Goodmana i mnogih drugih, ona je od njih dobila isto onoliko koliko je i sama njima dala. Njen nacin interpretacije i skladanja utjecat ce na glazbu daleko izvan granica njenoga zanra. Mnogi ce je oponasati, ali niti jedan je nece zamijeniti.
Iako je njen glas bio sirov i nerafiniran, njena duboka ljubav za blues odrazavala se i u njenom nastupu i u njenom stavu. Nacin njenog pjevanja, medjutim, pruzao je Bessie ogromni raspon vokala, a nacin na koji bi, svojim velikim, snaznim, ali istovremeno njeznim glasom, note precizno “savijala” ili samo jedan slog rijeci naglasavala, kako bi svaka nota bila bas njen vlastiti izraz osjecaja, te njen savrseni osjecaj za ritam i sposobnost da improvizira unutar strukturalnih granica bluesa, od Bessie Smith napravili su blues-vokalisticu bez premca za koju je Gunther Schuller, u svojoj knjizi Early Jazz, rekao da je bila i prva znacajna jazz-pjevacica.
Kad je, 1929., blues poceo gubiti na popularnosti, i karijera Bessie Smith, vec ozbiljno naceta alkoholizmom, pocela se polako gasiti. Svoj comeback bi vjerojatno ipak bila napravila
koncertom koji je u Carnegie Hallu organizirao slavni impresario John Hammond, ali pred sam koncert, Bessie je poginula u automobilskoj nesreci blizu Clarksdalea, u drzavi Mississippi, 1937. godine, kad je njoj bilo samo oko 35 godina.
Za sobom je ostavila blizu 200 snimki. Mnoge od njih, dotjerane, izdane su u novije vrijeme na etiketama Columbia i Sony. Bessie je bila medju prvima koja je spajala africku s glazbom Zapada i tako umjetnicki izraz gradila od bluesa. Njen znacajan doprinos tom glazbenom zanru priznat je 1980. godine, kad je njeno ime bilo ukljuceno u Blues Foundation Hall of Fame. A 1989. godine, i u Rock and Roll Hall of Fame. U americkoj glazbi, ime Bessie Smith ostaje jedno od najvecih i najznacajnijih imena.