Za većinu Amerikanaca, vladina tijela s kojima najviše dolaze u kontakt su ustanove lokalne uprave u mjestima gdje žive, u takozvanim okruzima. Uz lokalnu upravu, tu su i razne građanske organizacije koje rade na poboljšanju kvalitete života. Jeffrey Young je priredio prilog o dobrovoljnom vatrogasnom društvu u mjestu Rockville u saveznoj državi Maryland.
Vatre razaraju. Vatre mogu biti smrtonosne. A kada se čuje vatrogasna sirena, u gradu Rockville u Marylandu na požar odgovaraju vatrogasci dragovoljci - ljudi koji su spremni žrtvovati svoje slobodno vrijeme a često i riskirati svoj život….
Na kraju radnog tjedna – za većinu ljudi počinje vikend, ali ne i za Mikea Pokorneya i Tonyja Romana, koji upravo dolaze u drugu smjenu u vatrogasnoj postaju u Rockvilleu. Grad plaća profesionalne vatrogasce, no oni nisu dovoljni. Za potpunu sigurnost grada potrebni su i dobro uvježbani volonteri.
Za Mikea Pokorneya biti volonter znači više nego služiti svojom gradu. To je njegov život, nešto što je oduvijek želio raditi. A Tony Roman kaže da, umjesto da uživa u golfu, kao neki njegovi prijatelji, on uživa biti vatrogasac. Vatrogasci se uvijek drže zajedno, kako na samom mjestu požara, tako i u vatrogasnoj stanici. To drugarstvo – i među profesionalcima i među dobrovoljcima – je vrlo snažno. Oni ipak štite jedan drugoga, kao uostalom i živote onih koje spašavaju.
Štogod da radili u vatrogasnoj stanici, u trenutku kad se začuje sirena sve prestaje. Za Mikea Pokorneya taj zvuk dopire izravno u srce: "Kada čujemo taj zvuk iz požarne kabine, naglo nam poraste adrenalin jer nitko od nas ne zna što nas čeka. To je jedan nevjerojatan osjećaj.”
Mike Pokorney je inače zaposlenik u lokalnoj upravi okruga Montgomery, na domak Washingtona. Posao mu je provjeriti da li nacrti novih zgrada odgovaraju pravilima o protupožarnoj sigurnosti. Njegov kolega Tony Romana radi u saveznom Ministarstvu poljoprivrede, gdje izdaje dozvole za uvoz poljoprivrednih proizvoda.
Tony Romano kaže da mu je najteže uskladiti noćnu smjenu u vatrogasnoj postaji sa svojim dnevnim, glavnim poslom: "Nakon što završimo s gašenjem vatre pokušavam se smiriti i ponovno zaspati jer ujutro moram na svoj 'pravi' posao. Moje stalno radno mjesto me ipak izdržava. A moj poslodavac zna da ja ovo radim.”
Mike Pokorny, međutim, kaže da uhvatiti sna između požarnih poziva nije uvijek lako: "Ako tri ili četiri sata gasite požar, potpuno ste iscrpljeni. No, ni to nije kraj. Morate se vratiti u stanicu i očistiti sve što ste koristili. A tek onda, možda, možete malo odspavati.”
Vatrogasci-dobrovoljci čine većinu – čak 56 posto – vatrogasnih snaga u okrugu Mongtomery koji se uglavnom sastoji od predgrađa glavnog grada SAD, Washingtona. Upravitelj tog dobrovoljnog vatrogasnog društva tvrdi da njegova, zajedno s drugim vatrogasnim stanicama, uštedi državi milijune dolara.
Borba protiv požara na dobrovoljnoj bazi tradicija je u Sjedinjenim Državama. I očevi ovih vatrogasaca-dobrovoljaca bili su nekoć članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva u Rockvilleu. I njihova djeca i unuci jednoga će dana zasigurno stupiti na njihovo mjesto.