Znanstvenici su otkrili genetski razlog zašto su neki psi mali, a neki veliki. Kako je rečeno, implikacije tog otkrića idu daleko dalje od same veličine, s obzirom da se odnose i na proučavanje drugih složenih genetskih osobina, poput bolesti i ponašanja koja izazivaju skupine od više gena.
Američki humorist Mark Twain jednom je rekao da za psa koji se bori nije važna veličina, nego srčanost koju ulaže u borbu. No, skupina američkih genetičara kaže da je veličina ipak važna, te otkriva ključ ekstremne raznolikosti među psima. Pomislite samo na razliku između čihuave i danske doge. . Sada su znanstvenici ustvrdili genetsku osnovu za tu varijabilnost, o čemu izvješćuju u časopisu "Science". Ono što su otkrili je dio pseće DNK koji regulira aktivnost obližnjeg gena rasta, nazvanog IGF-1.
Voditeljica istraživanja Elaine Ostrander, iz američkog Nacionalnog instituta za istraživanje genoma, kaže da je otkriće prvi puta zamijećeno kod portugalskih vodenih pasa: manji su primjerci imali jednu verziju gena, a veći drugu.
"To je bilo zanimljivo otkriće, ali ne i ono što nas je zaista iznenadilo. Pravo iznenađenje je bilo kad smo počeli gledati druge pasmine: otkrili smo da malene pasmine imaju isti gen kao i mali primjerci portugalskih vodenih pasa, dok su velike pasmine imale onaj gen koji smo našli kod većih portugalskih vodenih pasa."
Znanstvenici su se posvetili istraživanju genetske pozadine veličine pasa zato što je to bila kompleksna genetska značajka koju je bilo najlakše mjeriti. Nisu odredili točnu mutaciju u regulacijskoj DNK koja utječe na gen rasta, ali, kako kaže Elaine Ostrander, otkriće te regulacijske regije model je za istraživanja genetskih uzroka drugih kompleksnih, multigenskih osobina.
"Ukoliko možemo ustanoviti kako da to radimo u slučaju morfološke značajke, onda ćemo vjerojatno moći isto raditi i u slučaju osobina ponašanja. Razumijevanje genskog 'rječnika' rasta i razvitka otvara nam vrata za razumijevanje bolesti."
Znanstvenici sada istražuju autoimune bolesti kod pasa, kaže Gordon Lark, genetičar sa Sveučilišta Utah i član ekipe doktorice Ostrander. Radi se o bolestima u kojima imunološki sustav jedinke napada svoj vlastiti organizam umjesto da ga štiti, kao što se događa kod alergija ili artritisa. Lark kaže da bi takva istraživanja mogla dovesti do otkrića o genetskoj osnovi kompleksnih bolesti ljudi.
"Oko 200 do 300 bolesti zajedničko je psima i ljudima. Uz to, psi s nama dijele isti okoliš. Dakle, za vrlo složene bolesti, poput raka, oni su idealna životinja koju treba proučavati. Sada, kada je ustanovljena sekvencija genoma psa, ona može biti izravno uspoređena s ljudskim genomom."
Lark i Ostrander kažu da ne bili uspjeli provesti svoju studiju o veličini pasa da nije bilo suradnje tisuća vlasnika pasa diljem Sjedinjenih Država koji su poslali rendgenske snimke i uzorke DNK svojih ljubimaca.