U svojoj knjizi Here Is New York, jedan od vodecih americkih pisaca i esejista Elwyn Brooks White, Americi poznatiji pod onim jednostavnijim - E. B. White, pisao je da postoje, otprilike, tri New Yorka. Prvi je New York onih koji su u njemu rodjeni i koji njegovu velicinu i snagu prihvacaju kao cinjenicu. Drugi je New York onih koji u njega svakog jutra na posao dolaze – kao jato skakavaca na grad se, ujutro, obruse, u vecernjim ga satima, isto tako, brze napuste. Treci je New York onih koji su negdje drugdje rodjeni, a u New York su stigli za necim u potrazi. Od ta tri uzavrela grada, najbolji je ovaj zadnji...Treci je New York taj koji cini atmosferu i poeziju grada, koji odaje cud njegovu, koji objasnjava predanost njegovu umjetnosti i njegova postignuca koja se ni sa kojim drugim ne mogu usporediti. Oni koji u njega na posao samo dolaze, njegova su plima i oseka, vjecno ga nemirnim, u pokretu drze; oni u njemu rodjeni, gradu daju cvrstu i postojanu bazu; oni koji mu s drugih strana dolaze, strast sa sobom donose!”
Tako je o New Yorku pisao E. B. White, jos 1949. godine... Postoji i cetvrti New York, dodao je, puno kasnije, novinar i pisac William Zissner. New York – grad turista. Koji njega, rodjenog Njujorcana, na ulici i zaustavljaju, pitanjima:”Gdje je bozicno drvce? Gdje je klizaliste? Gdje je Rockefeller Center?” Pa Amerika ima samo jedno klizaliste, samo jedno bozicno drvo, samo jedan Radio City Music Hall, samo jedan Rainbow Room. Te cetiri velike americke ikone, pise Zissner, dio su one jedne, super-ikone – simbola americkog kapitalizma, Rockefeller Centra. Kompleksa zgrada na prostoru izmedju Pete i Seste avenije i 47. i 52. Ulice. Kompleksa u kojemu broj dnevnih stanovnika iznosi 240.000. Vise od njega ima ih samo 60 americkih gradova. Ta kosnica koju cini 19 zgrada i koja se prostire na prostoru 22 jutra, gotovo 9 hektara, bila je ideja Johna Davisona Rockefellera, naftnog magnata i filantropa. Rodila se 1928., godinu dana prije kraha burze. Kad je zemlju zahvatila teska gospodarska kriza, izgledalo je da ce i Rockefellerovi planovi u vodu pasti. Drugi su tako mislili, ne Rockefeller. Okupivsi najbolje arhitekte, dao je kamen-temeljac poloziti bas krajem 1929. i za gradnju tog “grada unutar grada,” za najtezih godina krize, posao kreirao za 79.000 gradjevinskih radnika.
Sredisnji ukras Rockefellerovog centra, potpuno dovrsenog potkraj 30-ih godina, trebala je biti Metropoliten Opera. Ti su se planovi pomrsili i umjesto Opere, a Rockefeller bas i nije bio veliki ljubitelj operne glazbe, u sredisnju zgradu kompleksa – na broju 30 Rockefeller Plaza, najvecu i vjerojatno najpoznatiju, uselila je Radio Corporation of America – RCA. Bas u vrijeme kad je radio poceo ulaziti u domove i srca Amerikanaca.
Zahvaljujuci RCA, svom ranom nukleusu, koji je cinio jos i Radio City Music Hall, cijeli ce Centar godinama i biti poznat kao – Radio City.
Tijekom gradnje i odmah po njenom zavrsetku, Rockefellerov centar bio je predmet ostrih kritika i ruganja. Kad je poslovno-hladnom kompleksu bilo udahnuto malo zivota, iskrsla je za Rockefellera druga nevolja. Stanara za poslovne zgrade, u Americi za vrijeme gospodarske krize, jednostavno nije bilo i Rockefeller se morao okrenuti stranim klijentima. Otada i onaj lijepi niz zastava raznih zemalja ispred Centra. “Ujedinjeni narodi trgovina i ureda!”
Unatoc kritikama i neprijateljstvima, nije dugo trebalo da taj mini-grad pridobije Njujorcane, a poslovne zgrade - mnoge nove stanare. “Svi su se smijali Rockefellerovom centru; sad se tuku da u njega udju...” pisat ce Ira Gershwin u onoj pjesmi “They All Laughed.”
A kad u Centar udjete, u njegova predvorja, vidjet cete pozlate i bronce, rezbarenog drveta, kovanog zeljeza, zidnih slika, tapiserija, mozaika, reljefa, skulptura...radova vise od 50 svjetski poznatih umjetnika – alegorijske umjetnosti koja cesto zaziva likove iz mitologije kao simbole moci i stvaralastva. Ni eksterijeri, po svojim skulpturama i svojim botanickim izloscima koji se godisnje mijenjaju 15 puta, nista, po ljepoti, ne zaostaju za interijerima.
Rockefeller Center dnevno primi oko 175.000 posjetitelja. Mnogi svoj posjet New Yorku planiraju bas nekako oko Bozica. Zbog bozicnog drvca, u arkadi Centra. Paljenje svijetala, pocetkom prosinca, jedan je od najdrazih dogadjaja posjetiteljima, vec 69 godina. Odlazak potom, mozda, na Christmas Show, preko puta, u Radio City Music Hall. Otvorena 1932. godine, ta je dvorana, sa svojih 6.000 sjedista, jedna od najvecih u Sjedinjenim Drzavama. Nijedna druga nema Rockettes, dugonoge plesacice, samo ova. Neki ce, mozda, na 65. kat Rockefeller Centra, u slavni Rainbow Room, simbol luksuza Manhatannu i ostatku svijeta vec vise od 70 godina. Okusati se na klizaljkama, pod pogledom zlatnog Prometeja, zabava je, ipak, koja puno manje kosta. Otvoreno na Bozic 1936., klizaliste je, kazu, najvise i doprinjelo popularnosti Rockefeller Centra, kako medju Njujorcanima tako i medju turistima.