Linkovi

Peggy Gilbert, jazz saksofonistica, lider benda, zagovornica žena glazbenica


Nedavno je, u Los Angelesu, u 102. godini života, preminula jedna jazz glazbenica čije ime možda nije poznato ni mnogim ljubiteljima jazza. Njena karijera bila je više od 80 godina duga, ona sama nastupala je još i u svojim devedesetim godinama. I ono najvažnije - utrla put, još davnih 30-ih godina prošlog stoljeća, ženama u jazzu, rušila barijere za žene u svijetu jazza, bila glasna zagovornica ženskih instrumentalista u kulturi koja je dugo prema njima bila neprijateljski naklonjena…Pionirka, jazz-saksofonistica i lider benda – Peggy Gilbert….

U veljači 1938. godine, jazz časopis Down Beat, pokrenut, u Chicagu, samo tri godine ranije, objavio je članak pod naslovom Why Women Musicians Are Inferior, Zašto su žene glazbenice inferiorne.

U onoj eri swinga, žene su bile u daleko lošijem položaju od muškaraca, muškarci su dobijali angažmane i puno više reklame, publika i kritika bile ispunjene predrasudama, neki važni kritičari bili otvoreno i besramno seksistički čak i kad su žene bile glazbeno vrlo kompetentne. U članku Down Beata pisalo je, između ostaloga: “Žene, općenito, emocionalno su nestabilne…Kao instrumentalistice, nikad ne bi mogle biti dosljedne…Svojom svirkom natjerat će vas jedino do najbližeg izlaza, nisu rođene ni za što bolje…”

Peggy Gilbert je, u to vrijeme, za sobom imala već nekih 15 godina kao tenor saksofonistica i aranžerka, a punih pet godina prije objavljivanja tog nesretnog članka, 1933. godine, ona je u Hollywoodu i vlastiti sveženski jazz band osnovala. Bilo je i drugih u tim godinama, ali uglavnom su to bili područni orkestri, tek dva, tri sveženska benda bila su poznata diljem Sjedinjenih Država.

Peggy Gilbert and Her Orchestra svirale su hot jazz i bile u prvim redovima swinga 30-ih godina, nastupale i u mnogim filmovima. G. 1937., otvorile su, u slavnoj losangeleškoj plesnoj dvorani Palomar, koncert na kojemu su nastupili, između ostalih, i Benny Goodman i Louis Prima, bile najavljene kao jedini ženski orkestar u programu koncerta. Peggy Gilbert, međutim, već je bila aktivna i u korist žena, tražila da se njima pruže iste mogućnosti kao i muškarcima, pozivala na ukidanje diskriminacije protiv žena.

Kad je pročitala članak u Down Beatu, Peggy je, bijesna, odgovorila svojim člankom i u njemu opširno opisala s kakvim se nepravdama mora sučeljavati i nositi jedna žena-glazbenica – skeptičnost, a priori odbijanja, audicije na kojima su članice orkestra morale prvo podići suknje, dokazati da imaju dobre noge. Down Beat je članak saksofonistice Peggy Gilbert tiskao, ali htio ju je dovesti u nepriliku i posramiti, pa ga je pod svojim naslovom objavio: How Can You Play a Horn With a Brassiere?, Kako možete u rog puhati kad grudnjak morate nositi?

Oh, digla se velika graja u jazz-zajednici. A Peggy Gilbert postala “glas” jazz-glazbenica na nacionalnoj razini; pisali su joj iz cijele zemlje da bi joj zahvalili na podršci.

U vrijeme kad je društveno bilo neprihvatljivo za žene da sviraju duhačke instrumente, Peggy je, opsjednuta jazzom, baš na saksofonu htjela svirati. Rođena 1905. godine, u Sioux Cityju, u Iowi, Peggy je glasovir već čekao u kući, jer roditelji su joj bili glazbenici. Poslušno je i učila, na glasoviru i violini. U srednjoj školi znala je da želi svirati saksofon i jazz koji je slušala na radiju; odgovor je, međutim, bio – velika duhačka glazbala nisu podesna za jednu mladu damu. Violina, glasovir, harfa…to, da! I Peggy je sama na saksofonu svirati naučila. Los Angeles Timesu je, prošle godine, rekla: “Čim sam saksofon uzela u ruke, znala sam – to je to! Voljela sam osjećaj neizmjerne slobode koju mi je saksofon pružao.”

Odmah po maturi, 1923., osnovala je svoj prvi sveženski bend – Melody Girls, u Sioux Cityju. Bit će to prvi od niza sveženskih bendova koje je Peggy vodila 20-ih, tridesetih i 40-ih godina. G. 1928. preselila je u Kaliforniju; sa svojim bendovima nastupat će u vodviljima, noćnim klubovima, na zabavama milijardera, u vojnim bazama…putovati Amerikom, uzduž i poprijeko, svakim poznatim prijevoznim sredstvom, jednom i saonicama psećom vučom, za turneje Aljaskom.

Po svršetku drugog svjetskog rata, mogućnosti su za žene glazbenice bile još manje, jer muškarci su se počeli vraćati iz rata, i Peggy se zaposlila u losangeleškoj podružnici sindikata glazbenika. Povremeno je i dalje svirala, ali neumorno je nastavila kao aktivistica, zalagala se za prava žena instrumentalistica, davala im podršku, pomagala u pronalaženju posla i obnavljanju karijera kad god je mogla, bila je njihova vrlo utjecajna zagovornica (za rata je i mnogom mladom muškarcu pomogla, “smjestila” ga u nekom od orkesatra). S tog se mjesta u mirovinu povukla 1970. godine.

Četiri godine kasnije, u svojoj 69. godini, Peggy je osnovala, po mišljenju mnogih, svoj najbolji i najuspješniji bend – Dixie Belles, Dixie ljepotice. Sve članice orkestra bile su njene prijateljice i kolegice, članice losangeleške podružnice, svirale su, lokalno, 30-ih i 40-ih godina, sve su već primale čekove socijalnog osiguranja, ali ni na pamet im još nije padala mirovina. Nastupat će u koncertnim dvoranama, školama, jazz-festivalima u cijeloj Kaliforniji, na opće zadovoljstvo i publike i kritike. Pojavit će se više puta na Tonight Showu, legendarnog Johnnyja Carsona, u TV-serijama Golden Girls, Dharma and Greg, Married With Children, The Ellen Show….i u mnogim TV-reklamama, među njima za Coca-Colu, Kentucky Fried Chicken….a više puta bile i odbijene na audicijama, s objašnjenjem – trebaju nam starije žene, vi malo premlado izgledate. Losangeleškim su medijima Dixie Belles bile naročito drage kao pandan mladošću opsjednutoj kulturi koja često isključuje ulogu i doprinose starijih – Dixie Belles su isticale da život nije gotov sve dok nas ima, sve dok ne odemo, i da sada treba raditi ono što želimo. Sa Dixie Belles, Peggy Gilbert je “u rog puhala” još u svojim 90-im godinama!

U 98. godini života, počela je, zajedno s muzikologinjom Jeanie Pool, raditi na dokumentarnom filmu – Peggy Gilbert and Her All-Girl Band te na biografiji The Peggy Gilbert Story: American Jazz Band Leader, Saxophone Player and Advocate for Women Musicians. Na ovom drugom projektu radila je do zadnjeg trenutka, do svoje smrti, u 102. godini.

Kad danas slušamo bendove perkusionistice Sherrie Maricle…ili Toshiko Akiyoshi…ili bubnjarku Cindy Blackman…ili cijeli niz talentiranih i vrlo uspješnih instrumentalistica …među njima, i saksofonistica Jane Ira Bloom, Karoline Strassmayer, Tije Fuller...da spomenem samo neke, valja se sjetiti i Peggy Gilbert, lidera benda, saksofonistice, pionirke… Blow your horns, sisters!

XS
SM
MD
LG