Linkovi

Intenzivna obuka žena-marinaca


Promjena prirode sukoba u Iraku sučelila je veći broj žena vojnika sa po život opasnim situacijama. Više od 160 tisuća žena u američkoj vojsci našlo se u Iraku i Afganistanu od 2002, uključujući i one iz Marinskog korpusa. Sve žene koje se prijave za službu u marincima prolaze kroz temeljnu obuku u vojnoj bazi na otoku Parris, u Južnoj Karolini.

Rano je jutro na otoku Parris, a žene marinski novaci već vježbaju u sklopu svoje 12-tjedne temeljne obuke, poznate kao 'boot camp'. Od u prosjeku 4600 novaka u bazi svakog dana, samo je 600 žena. Premda su odvojene od muškaraca, njihova intenzivna obuka gotovo je jednaka. Devetnaestogodišnja Hope Quintana, iz Colorada, već je šest tjedana na obuci.

"Željela sam neko novo iskustvo u životu. Mama mi je dala ideju da se prijavim u marince. Rekla je da bi mi to pružilo priliku za posve novi pogled na životne izazove."

Hope Quintana je ustanovila da je izazov pred kojim se našla teži nego što je očekivala. Novaci moraju udovoljiti vrlo zahtjevnim standardima tjelesne kondicije i spremnosti, uključujući i trčanje na duge pruge, te plivanje u uniformama, sa čizmama na nogama i prtenjačom na leđima. Moraju, isto tako, postati vješti strijelci vojnom puškom M-16, te proći test bojne izdržljivosti, u trajanju od 54 sata, poznat po nazivu 'the crucible' – 'kušnja'.

Jackie Joe Anderson odrasla je u jednoj drugoj američkoj vojnoj bazi, s ocem marincem. Njoj se čini da je obuka ženama teža nego muškarcima.

"Muškarcima je prirođeno samopouzdanje; oni znaju da to mogu učiniti i ne mare što drugi o tome misle ... oni će to i učiniti. Žene su sklonije nervozi ... 'ne vjerujem da će mi to uspjeti' i slično ... žene sve previše analiziraju. Na obuci treba držati um samo na jednom kolosjeku: što ti instruktori kažu, to trebaš i učiniti, i to ispravno iz prvog pokušaja."

Novakinje – koje obučava žena instruktor – se tjera na reagiranje pod pritiskom, te na izvođenje zadataka koji će potaknuti timski rad i čelništvo. Instruktorica narednica Melissa Rieff sedam je godina u Marinskom korpusu. Ona kaže da neke žene instruktore bije glas da su strože od svojih muških kolega.

"Kada ja vičem i urlam, moj se glas čuje dalje od muškog glasa. Malo sam i glasnija jer mi je takav glas. Ako vičem na novakinju na jedan određeni način, onda točno znam da joj pristupam na ženski način."

Jackie Anderson kaže da treba vremena za prilagodbu; ona sama nije bila naviknuta na vikanje. No, vrlo je brzo shvatila da je instruktorima jako stalo do njihovih učenika, da viču zato što žele da novaci što bolje nauče svoju obuku. Žene u američkoj vojsci ne smiju se boriti u prvim redovima bojišnica. Ali, one rade na podršci, od upravljanja vozilima, pa do pilotiranja borbenim zrakoplovima. Ti ih zadaci stavljaju u opasne situacije, posebice u Iraku.

Od početka američke invazije na Irak, 2003, živote je izgubilo više od tri tisuće pripadnika američke vojske, od čega 75 žena. Većina novakinja spremna je za odlazak u Irak, gdje će – riječima devetnaestogodišnje Andreee Boseman, iz Južne Karoline – 'biti ponosna da služi svojoj zemlji kao pripadnik marinaca'. No, 16 posto novakinja na otoku Parris neće okončati svoju temeljnu obuku, uglavnom zbog ozljeda. One kojima to uspije kažu da su stekle i osjećaj ponosa, časti i samopouzdanja koji nisu imale prije nego što su postale američki marinci.

XS
SM
MD
LG