Diskografska kuća Putumayo World Music osnovana je 1993. godine sa ciljem da ljude upozna s glazbom raznih svjetskih kultura. Specijalizira folk, latinskoameričku i afrokubansku glazbu, ali i mnoge druge žanrove koje svrstavamo u kategoriju world music. U proteklih 13 godina, kompanija, koja je svoje ime preuzela od područja na jugozapadu Kolumbije, na granici s Ekvadorom i Peruuom, postala je i poznata u cijelom svijetu po svojim međunarodnim glazbenim kompilacijama. Prije četiri godine, počela je raditi i vrlo uspješne albume za djecu, kako bi se i ona upoznala s drugim kulturama.. Putumayo World Music ima svoje urede u 12 zemalja diljem svijeta i distribuciju svojih albuma u više od 60 zemalja.
U popratnom tekstu za upravo izdani album Women of the World, pisan na engleskom, španjolskom i francuskom jeziku, ove su riječi: Glas žene prvi je koji čujemo; glas majke odzvanja u našim ušima i prije nego što se rodimo, glas majke nježno nas uspavljuje dok smo djeca… Možda je upravo zato ljepota ženskog glasa univerzalna.
Na albumu su okupljene mlade umjetnice vrlo širokog i raznolikog geografskog raspona, od Kanade do Brazila, od Francuske, Hrvatske, Grčke do Alžira, od Kolumbije do Zelenortskih otoka i Kameruna. Neka imena nisu široj publici možda tako poznata, druga jesu, preko filma, kao što je ime Emiliane Torrini…znamo je iz Gollumove pjesme, u filmu Gospodar prstenova: Dvije kule…..
U Sunny Road, Emiliana pjeva: Nikad se nisam udala, nikad onu djecu imala; previše njih sam ljubila, vrata raja sada su zatvorena….
Emiliana Torrini pola je Islanđanka, pola Talijanka, odrasla u Reykjaviku, svoj prvi solo album, 1999. godine, u Engleskoj je izdala. Njen drugi, iz 2005., pod naslovom Fisherman’s Woman, dobro su primile i kritika i publika.
I Sandrine Kiberlain mnogi znaju s filma, nastupila je u 20-ak popularnih francuskih filmova, a onda se glazbi i poeziji posvetila. U M’envoyer des Fleurs, Sebi šaljem cvijeće, Sandrine pjeva: Odlučila sam sebi ugoditi… vodom kadu napuniti….sve svoje slike uokolo rasprostrijeti, da bi im se mogla diviti… cvijeće ću sebi poslati… govoriti sebi, o sebi… glasno sebe hvaliti…buketom ruža sebi čestitati…na sebi…
Kaïssa, rodom iz Kameruna, u Parizu je odrasla, a onda se, g. 1996., u New Yorku skrasila, nekoliko puta je svijet obišla na turnejama s Papa Wembom i drugim afričkim glazbenim legendama; na albumu Žene svijeta zastupljena je pjesmom o ljubavi, boli i nadi, pjesmom posvećenoj svojoj preminuloj sestri.
Kanadski trio The Wailin’ Jennys, osnovan 2002. godine, s baladom pod imenom One Voice: Ovo je zvuk svih nas… s ljubavlju pjevamo i htijenjem da jedni drugima vjerujemo… jedan svijet, jedan glas… pjesma za svakoga od nas. Svojim prvim albumom – 40 Days – osvojile su, g. 2005., nagradu Juno, kanadski ekvivalent Grammyja, u kategoriji najboljeg Roots/Traditional albuma. Redovito nastupaju u programu A Prairie Home Companion, američke postaje National Public Radio.
Marta Gomez, rodom iz Kolumbije, studirala je na prestižnom bostonskom Berkelee College of Music i od 1999. godine živi u Sjedinjenim Državama; glazbenu inspiraciju nalazi u tradicijama Kolumbije, Argentine, Kube i Perua, na albumu Žene svijeta zastupljena je pjesmom Paula Ausente, pjesmom inspiriranom knjigom čileanske spisateljice Isabel Allende – Paula – o ljubavi koju majka ima za svoje dijete, o traženju smisla života kad to dijete umre.
Mona, iz Alžira, rođena 1978. godine, inspiraciju nalazi u klasičnim alžirskim music hall pjesmama, iz 40-ih i 50-ih godina. Od najranijih godina student klasične arapsko-andaluzijske glazbe, Mona nju i spaja s popom, funkom i soulom; u pjesmi U mom srcu, ona pjeva: U mojem životu ima toliko priča… neke pune smijeha, neke pune plača… sve su dio mene… sve su u mom srcu pohranjene.
Lura, u Lisabonu rođena, roditeljima sa Zelenortskih otoka, iz zemlje Cesarije Evora, prvo je američkim soulom i ritam-i-bluesom bila inspirirana, a bogatim se zelenortskim glazbenim tradicijama okrenula tek kad joj je bila 21 godina; u pjesmi Bida Mariadu pjeva o majci koja savjet daje svome sinu, kako bi se znao nositi s nevoljama u životu.
Kantautorica Luca Mundaca, u Čileu je rođena, kao dijete s roditeljima kraj San Paula preselila, od 1999. godine živi u Sjedinjenim Državama, ali neodoljivo je privlači brazilska glazbena tradicija…
Pjevačicu Martu Topherovu – južnoamerička, i do te mjere da biste teško, osim po imenu, prepoznali da je Marta - Čehinja; od 1987. godine, Marta živi u New Yorku, od svoje šeste godine dobro pamti protestnu glazbu čileanskog benda Inti-Illimani; u pjesmi Grano de Arena, Zrno pijeska, Marta pjeva o svojoj anonimnosti: Samo sam zrno pijeska, na dini kraj mora…nisam ništa više doli svijeća… svijetlo bacam na tek malo mraka…
Grkinja Anastasia Moutsatsou, rođena u malom selu u Laconiji, odrasla u Pireju, važan je nositelj entehna, stiliziranog spoja tradicionalne grčke i drugih popularnih glazbenih oblika. Tradicionalne grčke narodne pjesme, koje joj je majka pjevala dok je bila dijete, utjecale su na njeno glazbeno usmjerenje. Njen prvi album, izdan 1992., bio je album tradicionalnih pjesama s Egejskih otoka.
Iz Hrvatske, na albumu Žene svijeta, i pjevačica, skladateljica i flautistica Tamara Obrovac, s pjesmom Tuca’ La Louna, o nadi i izbavljenju svog naroda…
Tamara, piše u popratnom tekstu albuma, svoje čarobne pjesme temelji na folk tradicijama Istre, područja jedinstvenog glazbenog nasljeđa i dijalekta. Rodom iz Pule, Tamara, na svojim koncertima i albumima, nastupa s ansamblom Transhistria, dobila je mnoga međunarodna priznanja, uključujući nominaciju za BBC World Music Awards 2004, za najboljeg umjetnika, u kategoriji Europske glazbe. Sa pet albuma, koje je izdala do sada, privukla je veliku pažnju na glazbu Istre i Mediterana.
Izdan uz Osmi ožujak, Međunarodni dan žena, praznik koji se slavi u mnogim zemljama, praznik priznat i od Ujedinjenih naroda, i album Women of the World: Acoustic, sa jedanaest različitih, ali vodećih ženskih glasova, s raznih strana svijeta, slavi tradiciju borbe za jednakost, pravdu, mir i razvoj, slavi obične zene koje su, iako često razdvojene međunarodnim granicama i etničkim, jezičnim, kulturnim, ekonomskim i političkim razlikama, stvaratelji povijesti. Prihodi od prodaje albuma ići će organizaciji Global Fund for Women, u znak podrške njenim nastojanjima da promiče i brani prava žena i djevojaka diljem svijeta…Ima li boljeg povoda?