Pod terminom 'nanotehnologija' podrazumijeva se manipuliranje materijalima u nanometarskim razmjerima. Koliko je to majušno? Jedan nanometar je milijarditi dio metra – dakle, nešto dužine deset atoma naredanih jedan uz drugoga. To je teško predočiti, tako da znanstvenik Andrew Maynard koristi analogiju ... koja je shvatljiva ukoliko, za početak, zamislite dijete veličine Mjeseca.
"U tom bi slučaju, teniska loptica bila promjera 50 nanometara. Glavica pribadače bila bi promjera jednog nanometra. Dakle, razlika u mjernoj skali – od ljudskih razmjera pa do nanoljestvice – ekvivalentna je tome da se uzme Mjesec i na njega stavi glavica pribadače."
Andrew Maynard je glavni znanstvenik Projekta nastajućih nanotehnologija, dijela Centra Woodrow Wilson, u Washingtonu. Na ovotjednom simpoziju, on je kazao da znanstvenici već koriste nanotehnologiju za izradu proizvoda poput kozmetike i odjeće koja je otporna na mrljanje.
No, možda najviše obećava primjena nanotehnologije na polju zdravstva. U supsaharskoj Africi, malarija svake godine izaziva smrt milijuna djece mlađe od pet godina. Velik dio problema s malarijom predstavlja ispravno postavljanje dijagnoze. Često se lijekovi protiv malarije daju bez ispravne dijagnoze, ljudima koji niti ne boluju od malarije. To nije samo bespotrebno trošenje lijekova, nego i pridonosi stvaranju rezistencije na lijekove. Peter Singer, sa Sveučilišta Toronto, kaže da bi jedna nanotehnologija, nazvana kvantne točkice, mogla mnogo lakše ispravno dijagnosticirati malariju, umjesto da se, tradicionalnim načinom, pacijentova krv analizira pod mikroskopom.
"Premisa ovakve tehnologije jest da se promjenom infrastrukture iz one umjerenih razmjera mikroskopa, na onu minimalnih razmjera kvantnih točkica mogu spasiti stotine tisuća života. Dakle, već na razini dijagnostike postiže se ogroman skok u kvalitetu javnog zdravstva."
Uz bolju dijagnostiku, nanotehnologija bi mogla pomoći i u terapiji bolesti. Primjerice, kako ističe Piotr Grodzinski, iz Američkog nacionalnog instituta za rak, nanotehnologija bi postojeće lijekove mogla učiniti djelotvornijima.
"Mogle bi se razviti metode za dostavu lijeka točno na mjesto tumora, što bi, u mnogim slučajevima, značilo manju dozažu lijeka, a da ga ipak bude više tamo gdje on djeluje. Istodobno, smanjile bi se neželjene popratne posljedice uzimanja tog lijeka, jer bi ga u čitavom organizmu bilo manje."
Napredak u nanotehnologiji ponajviše dolazi iz laboratorija u visoko razvijenim zemljama. No, i znanstvenici u nekim zemljama u uzrastu – primjerice, Kini, Indiji i Brazilu – uključeni su u takva istraživanja. Međutim, kako upozorava Jeff Spieler, iz Američke agencije za međunarodni razvoj, još uvijek predstoji velik korak da te inovacije dođu do nekih od najsiromašnijih naroda u svijetu.
Sami eksperti za nanotehnologiju, premda naglašavaju potencijalne koristi od ove nove tehnologije, priznaju da rad s tim novim nano materijalima uključuje izvjesne rizike. Andrew Maynard priznaje da postoje izvjesne nesigurnosti.
"Čak i u najjednostavnijim slučajevima, čestice nanometarske veličine ponašaju se i u ljudskom tijelu i u okolišu drugačije od većih, konvencionalnijih čestica. Prema tome, DA, postoji čitav niz pitanja rizika na koja moramo obratiti pažnju. To će zahtijevati i značajna ulaganja u čitavu novu znanost kako bismo razumjeli o kakvim se rizicima radi, ali, isto tako, kako bismo prenijeli ta saznanja u učinkovite i sigurne načine korištenja nanotehnologije."
Među onima koji su u izvjesnoj opasnosti su radnici uključeni u proizvodnju novih nano-materijala, kao i potrošači, poput onih koji bi uzimali lijekove temeljene na nanotehnologiji.